SRĐ

— 232 —

ZABORAVLENI OBILIĆI Iz kniga starostavnijeh od Stevana Sremca. _Svako brdo zenijo ove divne Eoda nioga Golgota je strašna?'' Ostrožiuaki. GLAVA ČETVRTA. „Poslija toga došao je (Mehmed) u Drenopole i tu je uzeo osam mladića metu svoje komornike. A ovi mladići (Novobrttani) đogovorili su se da ubiju eara." Turski etopisi. Nastacle jauk u gradu Novom Brdu, plač kao u Rami za pobijenom djecom, kad se krenu otlcinut cvijet novobrdske omladine u daleki svijet, da nigda više ne vide domove svoje i mile i drage na domu svom. Iđahu tako put dalekijeh neznanijeh krajeva, a srce im se steže od tuge. Okretahu se jednako suznijeh očiju, da još jednom vide zidine slavna grada, krovove milijeh domova i pozlaćena kubeta svetijeh hramova novobrdskijeh! Ali nemilostivi sprovodnici goliahu ih jednako dal,e. put Anadolijskijeh neznanijeh strana. I kada stigoše u jednu šumu, reče mladi i nejaki Mihajlo mladijem drugovima svojijem: — Hajde da pobijemo sve, pa da bijegamo natrag svojima! Pristadoše odmah svi, ali odmah i uvidješe, da je sve uzaman. — Gdje nam je oružje, gdje su nam mačevi, reče jedan od nih. Ko će nam žejezo skinuti sa slabijeh ruku, ko li nam bojne mačeve dodati u desnice'? Za to se dogovoriše da zavaraju oči čuvarima svojijem, pa da kao sine robje bijegaju. I Mihajlo pobježe sa jedanajest druga. Ali Turci gonioci digoše na nih svu okolinu. Uhvatiše ih, biše ih, i vezaše ih kon'ma za repove, pa ih gonahu tako u Anadol. Tamo ih prevedoše u vjeru prorokovu i spremahu ili za janičare. * A kada se poslije mnogijeh pobjeda vrati Mehmed sultan u Drenopoje, uze između robja osam Srbala poturčene djece Novobrđana, da ga dvore kao sluge.