SRĐ

— 256 —

prestano JubJene, kao što Erazmus govori o clavnom Engleskom običaju: — Kad dođeš, pođeš, povratiš se, kud god se okreneš, svud te sretaju pojupci lijepijeh djevojčica. — Kud ćeš bolje! — Stari su kazali da je polubac hrana, koja se blaguje šitkovijem ožicama; ali svakako svaki polubac nije jednak, kako ni sve ožice, kojima se blaguje ta hrana, nijesu šitkove. Jeđini pojubac prave vrste bio je, jest i biće pojubac l,ubavi, u koji Venus peti dio svoga nektara ulije, kojijem su se polupcem pojubili Amor i Psihe, što je naj lepša starinska skupina, a i Kanova je srećno ponovio. No nije dosta da taj pojubac bude lubavni; treba još da taj prizor zbiva se u raju prve mladosti. Svakome svoje: Mladosti Jubav, zdrelosti rad a starosti vlast! Od tamo i amo х. trafotft Kamo lutaš? Kamo lutaš?.. zar ne vidiš Da je ovo staza prava?... Zar osjećaj tvoj i danas Mrtvim sankom mrtvo spava?... Zar ne vidiš, da tvoj narod Grozno strašno teško strada ?... Zar već, brajne, ti ne znadeš Kakvu silu ima nada? Kamo lutaš? ... Ta preni se; Ne tumaraj tamo, amo, Već za jadni narod radi, ... Da ti lovor-v'jenac damo!.. . Kamo lutaš?... Zar ne čuješ Da te narod k sebi zove, I svom silom gdje se bori Da se strese тћке ove? ... — Mita —