SRĐ

— 255 —

nosovima, a kakgod se nosovi i pobiju od naglosti i brzine, pa 110sovi su jako osjet|ivi, te nmogd puta i krv na nos udari pri pozdravima. Harakteristične su i riječi pri pozdravima, jer iskazuju narodnost. Holandez pozdravlajuć pita: Kako se vozite'? Englez: Kako radite? Španolac i Talijanac: Kako stojite? Mi Srbi: Kako ste? Česi: Kako se imate? Nijemci: Kako se nalazite i kako vam ide? Kinezi: Jeste li svoj oriz pojeli? Egipćani: Kako se znojite? jer misle, ko tamo suhu kožu ima, da je to znak bolesti. Pa su čudnovati i razni načini pozdravjaiia. Brazilijanac položi glavu na trbuh onomu, koga hoće da pozdravi. Meksikanac pozdravlajuć dotakne se najprije rukom zemle, a onda' poijibi ruku onoga, koga pozdravja. Sijamezanin svuče svoje gorne gaće i omota ih oko tijela onomu, koga pozdravla. Indijanka iz Malabara pozdravla otkrivajuć sa svijem svoje prsi. Otočanin južnoga mora skine svoju kitu perjanu s glave i postavi je na glavu onomu, koga pozdravla. Dva Arapina iz Jemena kad se sastanu, postave se jedan napram drugome tako, kao da će jedan drugome lubiti ruke, no nijedan ne će da počne kao da je zabraiieno. 01 o h aj t e r i ako hoće da zadovoie svome običaju pri pozdravlaiiu, svuku se goli, ili barem ogole gorni dio tijela, Etiopci pozdravlajuć otpašu pas onomu koga pozdravjaju, pa ga sebi pripašu. Groenlandijanac pozdravjajući izliže lice onomu, koga pozdravla. (Za one gospođe, koje se mažu, bio bi to najneugodniji pozdrav). K a p a r a c plune u ruke onomu, koga pozdravja. E v r opejac pri pozdravu skine svoj klobuk. Turčin naj l,epše pozdrav^a. On stavi ruku na prsi, čelo i usta, iskazujuć tijem da srcem, pameću i riječima pozdravja prijatela. Kalifotnanin je naj čudniji; 011 ne pozdrav],a. I ako dijete pri materinijem prsima navikne micati usnama, odakle se razvio pojubac, kako smo iz početka kazali, ipak ima onijeh koji to poriču, i vele da se dijete od mnogijeh navada odvikne, kad uzraste, pak bi i od sisana i micana usana se odviklo, da nam golubovi ne davaju primjer lubavnijeh polubaca svojijem klunovima, kad ih priroda za gnijezdo zgrijeva i gukane im snubi, kao što biva kod l,udi uz po],ubac i jecahe. Tu je heka naslada, koju priroda dava, a što je prirodno nije gadno, Svakako dan današni mane je polubaca nego je bilo srednega vijeka. Što je danas klauane glavom ili naj novije djevojačko poklekiiivahe, to je prije bilo U'-ld.eiie, i ne-