SRĐ

— 447 —

А n i с а. Va\a, moja sestro, slušat starije, i ćaće ima više nas svukoliku oblast. J e 1 a. Ali va\a slušat i majku, znaš! Reno. Što, što! što govoriš? Jčla Ja govorim cla je grubo vidjct tebe i majku, gdje jedan šija a drugi vozi, i gdje u ovemu poslu nijeste od ugođaja.') Ona je drugoga vjerenika. . . Reno. Muči tu, govorim ti; ako te je voja labarat, 2 ) pod' labaraj s nom, i podi joj reci, da ovako hoću, er mi je drago; samo je avertiškaj,*) da mi veće od sad unaprijeda ništa vele ne govori. Fr ano. Tešto, sad te uživam. Đolio Ah nebesa! Da me u ovoj sreći san ne vara! Sad s razlogom mogu rijet, da sam u portu 4 ) od najvećijeli mojijeh srcća i požuda. Ren o. Da, uzrtii jc, Dono, za ruku, i hod'mo. Kako su se djeca razgrijaii! Poranebore 5 ) i meni je vrućina gledajući ih. Para mi da sam se pomladio, i dohodu") mi na pamet moje mlađe frašketarij e. 7 ) (Sorha druijoija ata).

') sloge, ugodbe. ') brbjati na glas. 3 | obznani. 4 ) luoi. 5 ) eufemistieni ueklik za oblo po rane božije. •) doliode. ') tričarije, vragolije.