SRĐ

— 448 —

L 0 g e n d a. 1 ) i. Kadou, mlaclić od 22 godine, lijep, pametan i valan, bješe gospodskoga roda. Jedinac nekoga Indijskoga кгаЦа, i za to našjeduik prijestoja u velikoj krajevini, doživje po očiuoj smrti da mu kraievstvo upade u ruke otimača. On bješe po пекош čudu iimakao smrti, jer buntovnici iskahu mimo sve ostalo negovu glavu, da mirno svoj plijen posvoje. Neki vjerni službenici negova; oca na vrijeme bjeliu mu javili pogibao, koja mu nastajaše, i olakotili mu bijeg pod blagom zaštitom tamne noći. On se bješe oprezno preobukao u obično građansko odijelo da ne pobudi pažnu radoznalijeh razgledalaca. Sad, on jadni bjegunac, tjeran i goiien, lutao je preko brda i dolina. Kud da ide ? Ah! da se mogao prometnut u ticu, pak letjeti! Da je mogao stignuti do granice, izaći iz one nesretne zenije i unići u susjednu gostohibnu krajevinu negova strica, ne bi još sve bilo izgubjeno. Tu bi bio za cijelo dobro pričekan raskrijenijem rukama. Negov stric, star i samac bez poroda, nemađaše drugog baštinika do nega. Istina, Kadou nije poznavao toga strica radi velikoga razmaka između dva glavna grada, ali je mnogo čuo govoriti o hegovoj dobroti. No kako stići do nega živ i zdravV Kako prevaliti ovu prostranu krajevinu, ovu neharnu zem\u, gdje on ne poznavaše ni puta ni kraja? Potreba mu je bilo vodiča. I kako se provući i proći kroz toliko plemena, preko toliko mjesta a da ga ne upoznaju, 011 bez opita, krajević koji nije nigda znao za nesreću? Trebalo mu je jednog savjetnika. Ali komu se povjeriti? Bože moj, Bože moj! Pak za liim imala je bit već odaslana potjera, jer biće se sjetili da je pobjegao i poslali cijelu vojsku za negovijem tragom. Gdje i kako se sakriti? Za cijelo on je dobro izmakao u 15 sahata neprekidna bijega; ali ne može više; izdaje ga snaga; a liegov jadni koh i ako od najboje pasmine sad jedva diše, pada od napora skončan od glada i žeđe. Već nogama kopa i ne će naprijed. Što da učini? Uprav da poludi! Bože moj, Bože moj! Brahma pomozi me! ') Nemam ovdje nikakve upisane legende, treba mi se preporueiti svojoj slaboj mašti da ugodim pitafiu Srffevu (v. br. 6. obr, 250). Tako ova moja slafaa legenda, nadam se, ne 6e nanijeti kvara, u pameti eitalaca, izumijevalaekom duku divnijek Arapskijek pieaea. N. Б.