SRĐ

— 528 —

brovačka inteligencija a i izvaiiska listoni se zgrnc za Mcđom, pa i sad nijc prilikc ni zgode kad su zborovi ili pojcdina lica iz vana u Dubrovniku, da ne obađu Medov grob u Lapadu, u onom čarnoni pocivalištu u Mihajlu pod stojetnijem čeinpresima, gdjc u oskudici dubrovačkog Panteona počivaju kosti mnogijeh zlamcnitijeh pokojnika. Dosta je ovdje sporaeuuti tri potona vlastelina Pucića: Nika Velikoga, Mcda i Rafa, tri zlamcnita dubrovacka kolovođc u drugoj polovini niinuloga vijcka za znanost, khižcvnost i društvena pitaha. No i između ova tri rodna dubrovačka kolenovića 11a oko nijc bilo u nekijem pitahima suglasja, ali u stvari jest svakako. Niko Veliki i Rafo pritajivali su ime svojega plemena naglašujuć prosto narodnost, da ne bi kvara nanijeli općoj stvari; a Meclo sc iskazivao očito Srbinom, spremnijem da s Hrvatima bratimski u zajednici radi, a u svojoj divnoj pjesmi „Pomi" ovo je primorje nazvao Srpskijem, gdje uzaludna poma raste. Pjevao je i svoje pradjcdove u pratni srpskijeh careva; ispocl stoletnc pi-ašine iznosio je srpske spomenike, te i u zboru i u tvoru naraštaj dizao slavnom prošlošću srpskoga naroda, krijepio ga nadom radi sadašncga budena srpskoga plemena iza pestojetnog mrtvila, i kazao prstom u sjajnu budućnost. Nije čuđo da je tako svu omladinu začarao, koja se ponajviše idealima paše, a nije čudo da jc s ncgova rada pukao glas o nemu i izvan Dubrovnika, te u prvoj zgodi, kad sc jc srpski narod mogao Medu blagodaran pokazati, pokazao se je. Postavio ga je nastavnikom mladoga vladara Milana u Biogradu. I ovdje zastaje pero, jer skoro opće je mišjene toga novoga Medova rada, da nije uspio. I kako u slavju rimskoga triumfatora uz hvale i slave slušao se i koji prigovor, tako cto i u Medovu poslovanu pojedina neudešena žica krhi blagoglasje, koje prodire iz cijeloga negova rada. Mi ne ćemo branit i tu stranu, ako je baš slaba, u Medovijem sposobnostima. Vaja da Medo nije bio pedagog, ali savršen nije nikakav smrtnik. Ta je li baš tako kako se govoriV Stanimo malo, da ne prenaglimo u presudi. I Seneka je bio nastavnik Nerunov, ali Seneka iza dugotrajnijeh historijskijeh pretresana na tanko sito ostao je slavni harakterni filosof za sve vjekove. Istina da usporedene ovdje i aktivnijeh i pasivnijeh lica ne gađa, ali primjer je zgodan. I Rousseau bio je učenik Jezuvita. Još nam preostaje cla govorimo o kniževnoj ostavštini Medovoj. Mi smo duboko uvjereni da u Medovoj khižnici ima još rukopisna