SRĐ

— 583 —

39

ро sebi. No ako ti je do čega da i o tome se uvjeriš, eto ti srpskijeh spomenika Miklošića, Pucića, Jirečlca; eto ti povijesti srpske Kalajeve i Majkovleve; eto ti fratra Jukića i negova „Kola"; eto ti knižice „о srpskom imenu V. Đ."; eto ti Račkoga, Matkovića, Kukujevića, Nodila i ost., pak ti ne će ostat ni sjene dvoumjena u srpst.vo rečenijeh zemala. Da kad je sve to tako, zašto pisci Dubrovački nijesu zvali svoj jezik srpskijem? čujem da me pitaš. A ja ti odgovaram što sam ti već rekao u Srđu,') i što pisac anonimne lmižice priznaje, s ) da ime srpsko osim što je bilo plemensko bilo je i vjersko; Srbin je bio pravoslavni hrišćanin, a i sad postoji donekle ta zbrka. To je jedan od glavnijeh uzroka, za što stari Dubrovčani nijesu nazivali svoj jezik srpskijem. Osim toga srpsko ime bilo je i državno, a Dubrovčani nijesu se htjeli pretopit u Srbe, biva u državu srpsku. To je i razložito, ali ne za to da nijesu bili plemenski Srbi. Za to je i Bosna čuvala svoju osobitost od straha da se ne pretopi u državu srpsku. 3 ) Ко ipak to nije izbjeglo opreznom oku istorika Kalaja i Majkova, koji u svojijem poznatijem djelima govore o razvijanu srpstva srednega vijeka u Srbiji, Bosni i Dubrovniku. Mislim, dragi prijane, da ti je ovo sad bistro i da te u ovome pitanu ništa ne smeta. Л ako ćeš još jednu primjedbu, slušaj. Dubrovčani su (grad, razumije se, a ne okolica) bili do poznijeg srednega vijeka romani; nije dakle čuda i za to da su se otimali imenu srpskomu. Ali i oni kao i svi gradovi na obali našega mora klonuše ispred okolice, koja pružajuć se do grada i prodirući u 11, promijenila je staru tizionomiju u tijem zatvorenijem tvrđavama 4 ). Gradovi se posloveniše malo po malo; naš grad i Kotor specijalno se posrbiše, a ostali sjeverni gradovi se pohrvatiše, ili idu da se pohrvate, sve kako je koga plemena okolica pojedinoga grada. Ovo ti je, dragi moj, istina; a ti promišjaj i presudi.

') V. br. 2 (biješka).

5 ) Obi. 29.

') A liijesu li i Crnojgorci Srbi, ali ipak njegujn svoju Cmugoni; pa da smo u srednjemn vijeku, i Crnogorei bi se uklaujali od svakn napasti, da saeuvaju svoju nezavisnost.

4 ) V. Die Romanen in den Stiidten Dalmatien viihrend des Mittelalter's von Constantin Jireeek (Denkssehriften der kaiserliehen Akademie der Wissensehaften in Wien, philosophiseh-historische Classe. Band XLYIII).