SRĐ

— 641 —

ni jednu rijec đa izusti ili da so brani, navališe na nega smaknuvši ga od jednorn, za tijem ga povukoše vani, i tu mu odsjekoše giavu i odnesoše je slavodobitno, a pi'atio ih je Pasla, koji im se svojevojno preda kao sužan. Dva zajubjenika smijahu se i uživahu u trganu i smrti Somlovoj. Na odlasku slavodobitne vojske, oni mišjahu da im treba poei u liaman, da paze iz bliza posle svoga štićenika, i da se iimiješaju u zgode, u kojirna bi so upleli negovi interesi. Oni ostadošo prosti gledaoci dok borba bješe neodlucna; aii kad vidješe da vojska namjesnikova uzrniče i da se Amas u voć kaže konačna slava, pobojašo so za Kadau-ovo prijestoje, na koje kađ jodnom zasjedo namotnik, veoma će teško biti preoteti mu ga. A u ostalom on je samosionik, koji bi zemju upropastio, kad bi ikad uzeo vlast u ruke. Treba ga dakle odbiti a p_oduprijeti stranku namjesnikovu. Za to oni se preobraziše u tron u veoma strašnu podopu dvaju divova, i svaki zakvacivši sabju, umiješaše se i stadoše kositi glave neprijateja na nacin kako smo gore opisali, uživajuć u užasu, što su prosipali medu noprijateje, a navlaš se nasladivahu zdvajanu Лтт-ovu, jer su oni tako smrtno pogodiii nogovo slavohlepje. I nijesu imali na tome se ustaviti. Oatfa , i ako je biia prava hudoba, imađaše meko srco i ne naginaše volo krvoproliću. A opet ona mišjaše s razlogom da Amas nije takav slabić da klone duhom za jednu jedinu nodaću; on ćc do svrhe ustrajati, pa baš da se cijola krajovina u bunu zaplete. Voć on bješe spremio svoje poslovače da pobune pokrajine, a sveštenici su navraćali narod na negovu stranu. Ovo ji' dakle rat uništena i propasti, što treba poštediti. Služio jo mii'ni način, ili bistrijo, vražja iutrina, što vazdušna vila možo saina izmisiiti; trebaio je nagnati Am.as-n lično da popusti. Evo šlo jo liitro izniisiila da joj stvar pode za rukom. KraJ nametnik bješe one noći u skrajnoj uzrujanosti. Jedan dio jo proveo n razrođivanu posaia i u razdavanu naredaba, /a tijom so povukao u svoj dvor da se preda sa svijem očajnosti. Neprostano jo mislio o onijoin dvjema nakazama, što su mu iz ruku istrgii pobjedu i prosuli užas i smrt. u negovu vojsku, pak hoće ii se oni i sutra pomolit da dokončaju negovu