SRĐ

— 688 —

prevlađuje pravoslavje, to se viđjelo po tome, sto sve prodaoiiicc i radioniee bjehu zatvorene, što narod mahom bješe u stajae'em ruhu! Pop Cijun usput ugloda nekoliko svojijeh drugova, koji takođe hitahu ka svojijem crkvama. Crkava u BalkanBaglaju ima desetak, a popova oko stotinak! Carsku Ulicu bješe zagušila gospoština vojna i gradanska, — tu prostranu ulicu, ravnijeh nogostupa i visokijeh zgrada. Po sredini zvrjahu nebrojena kola. I ako devet desetina prolaznika bjehu Baglanci, neobavješten namjernik mogao bi promisliti, da je tu tek jedna desetina Baglanaca, a sve ostalo da su Francuzi; toliko je vladao francuski jezik! Cijun, u cijoj se glavi malo misli mijenalo, nego su uvijek iste kružile, odmah pomisli na protođakona Sinesija, koji je znao francuski; vazda kad bi čuo „parlirane", vazda bi se nega sjetio i pozavidio mu na buducoj karijeri! Jer u Balkan-Baglaju, a tako isto i po ostalijem prijestonicama balkanskijem, znane nad znanima, savršenstvo je francuski jezik. Kad Cijun stiže pred vladalački dvor, koji se nalazi u sredini, vidje Balkan-Meglajskoga poslanika, koji idaše prema nemu. Bješe to visok, okošt čovjek, crn kao đavo, uvijek u crnini, sa silnijem prstenem i dragijem kamenem na prstima i na košu]i. Cijun ga poznavaše samo iz videha, ali mu se sveder duboko klanaše, kao što se klanaše svima pravoslavnijem članovima diplomatskoga kora. I baš Cijun načini prepodobno lice i spremi desnu ruku, da je položi na grudi, kad poslanik stade pred nega, dotače dvama prstima šešir i zapita ga: — Cini mi se, oče, da ste vi sveštenik saborne crkve? Poslanik govoraše đosta dobro baglanski, koji je jezik, u ostalom, srođan sa negovijem, materhijem meglajskijem. Siromah Cijun zablenu se. „Vsja vnutrenaja jego" uskolebaše se. Vođnikaste oči zatrepetaše, koliko od straha, toliko od sjaja davolskijeh očiju i dragoga kamena. Srećom negovom, poslanik skrete glavu, da pozdravi neke dame, te pop imade kad da se .malo pribcre i da se sjeti titulacije. I on zamuca; Na službi, vaša esko ... egze ... jekseg . .., jadniku ne dade se nikako izgovoriti „ekscelencija", kako jc više puta slušao u mitropoliji!