SRĐ

— 752 —

Stih 197-199 mjesto: eemu taj р!нс, Dedo, tužiš stoji: zašto taj plae, Deđo, tvoriš?

ja sam Dedo nebog derviš!

„ ja sam nebog Dedo derviš!

п

203

dočim ga u greb ti zatvoriš —

„ Doeijem ga ti u grob staviš ■—

))

20-5

Ne, zvjereia od u'jednoga

Nu zvjereeta od n'jednoga,

n

221

utažiš

„ ostaviš

n

226

goikos od tve

gorkos tvoje,

n

237

eiuim

„ tvorim,

n

241

razglaba

, rastapa,

n

245

a ti se zlom

a ti zlom sp,

n

255

gologlav

„ golonog,

258

urušen

„ razgorjen,

261

ćutim

„ čujem,

270 ' „

žalostan

žalostiv,

271

uu

i,

275-277 „

tae ako me obeseliš —

„ ako me tae obeseliš -

nesretan sam Dedo derviš!

„ ustipjen sam Dedo derviš!

281

zae

„ što,

288

jedovit

„ jedovan,

289

da je

„ budi,

291

ka za Jubav hie ne haje

„ kad zaludu s tobe trudi,

292

zato Dedo voju

„ b'jesni Dedo, koga,

293

dokle boje ti promišliš —

„ koga žudje da umoriš —

295

za tebe

,, za tobom

Najzad,

iza same pjesme, stoji

ova nepotpuna „pjesmica",

koju je po svoj prilici, kao posvotu, sastavio „Dervišijadin" av-

ktor; to bar svjedoči obličje ababcc, po kome je i „Derv." spjevana: „Ovu Dervišijadu posla zajedno s ovom pjesmicom, koja slijedi, rečeni gospar Stijepo Giorgi, rečenoj vladici djevojčici: Ako uzdaai moji ogneni, ako moje snze grozne, ako pogled moj Juveni i ako r'jeei me žalosne ne mogoše ognenoga svjedok biti plama moga; 0 pril'jepa, ka me smami, prošti' ove plačne glase, upisaue, jaob, suzami, koje iz srca moga izlaze. Daj im vjeru, neka vide oči tvoje me beside. Oue biće sv'jedok pravi od gorušta plama moga, koji prži, koji travi mene, тјегпа slugu tvoga ..."