SRĐ

— 887 —

58

Sudeei po napjevima našijeh narodnijeh pjesama i po zvukovima gusala, i u našemu narodu ima dosta melanholije, pa za to ima i pustolovnijeh mitologijskijeh osjeeaja, pa babuština i maštana. Naš sejak vidi vukodlaka, mijeh mu se vaja pred oeima, nazire neman, čuje joj i kriku; tenac (vampir) mu je tvrdo vjerovane; zlurade vještiee treba se euvati; pa još drugijeh babuština, koje žalibože ni kršćanska vjera ni prosvjeta još nije istrgla. Ivad se ova bolest dohvati neotesana čovjeka, on postane brbjav, uskošen i nesnošjiv; a kad učen čovjek oboli od toga, obrva ga tuga i žalost, pa postane nastran i skloni se u samoću. To kadgod urodi dobrijem plodom, jer ubrajamo među melanholičnijem ]udima i velikijeh genija i izumite]a, kao što su bili Britanci Young i Cooper. I mi imamo glasovitoga Boškovića matematičara, koji je bio melanholičan, a i svršio je turoban i žalostan. O nemu pjeva Strahinić 1 ): No me Pariz obilno nasladi; Al' uzavri tuj nemila zloba, Koja trnem v'jenae moj nagradi. To mi bješe za taštinu globa, Pa s pečali oslabi mi glava, Tuga za t'jem svede me do groba. Flegmatični harakteri su pecora campi (stoka na po|u), koji samo radi straha od svoje navade se odbiju. Oni posve rijetko posrnu, jer se svima krajnijem i žestokijem strastima uginu; s razlogom su nazvali flegmom sejački temperamenat. Za doskočieu, šalu, vo]nost i sve što pripada fantaziji flegmatičan čovjek nema smisla; on obično nema talenta ni genija; ali prirodnoga razuma, ustrpjenstva i ustrajnosti prilično. U nega nema vele govora, nego mu je rečenica da ili ne. Da što ne zaboravi, čini uzle na ubrusčiću (Quipus' 2 ) i memoria artificiosa 3 )). On je najčestitiji ako je sit i može spavat; nema žeja, i ako ih ima, stežu se na ono Noli turbare circulos meos,*) i ta mirnoća

') Objavjene (III dio, 5, 360).

') Quipus je uzlauo pismo kojim su Peruani pod lukasima svoje anale biježili.

3 ) Pamćene vještažko.

4 ) Ne brkaj moje okruge.