SRĐ

— 1047 —

aL. ovo ne može daje da se. trpi, ovome mora biti kraj !,.. Šta će potomstvo reći za mene eitajući djela moja"? Zar se ne će grohotom smijati i uzvikivati: To je bio bakalin! Zar taj naziv ne će sramotiti mene? Zar on ne će prjati moje ime? To ne smije da bude! To ne će da bude! Još mjesee dana završiću i pustiti u svijet svoje „Prve pokušaje"; oni će mi osigurati uspjeh, oni će mi donijeti slavu, oni će se svetiti za ovu sramotu koju ini je Marko nanio... ha'!... ha!... to će biti osveta!"... Veseo, razdragan i uvjeren u slavnu budućnost on poće lakše, odmjerenije da se kreće; pogledi negovi ne bijahu više mračni nego sijahu nekijem čudnovatijem sjajem — sjpjem što tuđ pogled ne može da izdrži. S nađom i to opravdanom nadom —: kako on mišlaše — u sjajnu budućnost, on ne litjede da kvari svoje uživane, ne " htjede da dopusti svojijem osjećajima da malakšu; svakoga odbijaše iz dueana koji bi došao da kupi što, govoreći da toga nema; svijet ga s čuđenem gledaše a on s ponosom ispraćaše ovu svjetinu misleći:- „Pričclcajte malo, pa ćete me tek tada vidjeti u pravoj svjetlosti; ne ćete gledati više eil'tu da карје za ovom tezgom, nego ćete vjdjeti čovjeka, koji svojijem talentom može da vas opije!... da vas očara!... ha!... ha!... ha!... to će biti slava! Marko, како ćeš se tada osjećati smrvjen!... ponižen!..." — „Sta ti je, Milorade..." govoraše jedan mladić od 20 godina, koji u rukama držaše nelce knige, a bio je đak velike škole što si se ti razmaliao?" — „Zaniisli: pakost, zloba, zavist otrovale su svijet, otupile mu čustva, pa misli svojom grješnom rulcom da satre svaku plemenitost!" — „Ohol... Sta ti se je to desilo?" — upita ga ovaj začudeno. Milorad mu sve ispriča, završivši svoj govor ovijem riječima: — „ZamisliL. to sam ja čuo od čovjeka koga sam smatrao za najbojega prijateja, volio ga više no brata da imam!— „Zaista — odgovori ovaj — to je podlost, to je nitkovluk posjedne vrste. Nego mani se tog govora, šta te se tiču riječi tijeh zavid)ivaca; zar ti i na to obraćaš pažnu"? Ta oni ništa ne razumiju! Otkud može u hihovijem ograničenijem mozgovima da bude mjesta za plemenitije i uzvišenije stvari? Ostavi 68