SRĐ

— 68 —

Ove misli komešale su se po mojijem moždanima nad hladnijem grobom, kano vjetar, valovi i poderani oblaei uzđuhom; a da se nijesam ni sjefio sutonskog rumenila, što 110 je već uilo zahvatiio cijelu piirodu. Kad od jednom, mrtvu tišinn u kojoj sam se gubio, prekinu sjetan g'las zvona obližhe erkvice. Dakle još jedna žrtva! rekoh sam sobom. Nakon malo začuo sam korake i žalosno opijelo svećenika, a na vratima grobja ukaza mi se turoban prizor. Nad crnijem krstom lepršala je bijela vrpca, za krstom slijedila mrtvačka lcola i povorka naroda u crnini odjevena. Na taj prizor duša mi se ganu, u rnaštu navriješe uspomene, a na oči suze. Te sam večeri saznao i za lubavni roman nesretne Amalije. * Amalija je bila naj lepša ruža cijeloga mjesta. Nezini roditeji znali su, da samo iz morala niču zdravi i ozbilni karakteri, a promjenliva raskoš, živo pregnuće za slatkijem užitkom da od čovjeka stvara kukavicu. Nastojali su joj dakle podati odgoj kakav se dolikuje kreposnoj djevojčici. Mjesni učitej, vrlo naobražen čovjek, uložio je sve sile, da bi Amalija jednom postala vrijedna zaručnica i vrsna domaćica. Amalija je pod takovom negom cvala i razvijala se, kao mirisan cvijetak na livadi. Malo je bilo i aristokratskijeh kćeri, koje su se kraj Amalije pokazati smjele. Od glave do pete kipio je u toj mladici puni život. Glatke i sjajne puti; punano, suoblo liee cvalo je lupkim ružicama. Niz strmo čelo pričešlana sjajna kosa uzlazila je u dvije guste pleteniee, svezane crvenijem vrpcama. Na usnicama titrao joj je hežan smiješak, kao leptir na punoj, rascvaloj l'uži. Nezmo je srce bilo čisto kao kristal, hezina duša divna kao u anđela. Amalijine drugarice spoznajuć nezine vrline, davale su joj uvijek prednost. U noj ipak nije bilo traga kakovoj gizdavoj samosvijesti što tako često i naj lepša lica aristokratske krvi čini toliko nepodnoshvim. Nezina izvahština i djelovane odavalo je nešto nadnaravno, neobieno na ovoj zem|i. Divan peložaj mjesta, živahnost stanovnika i razne zabave privlačiie su svagdano k sebi velik broj putnika iz aristokratskoga Pariza. Medu nima nalazio se je i jedan mladi časnik,