SRĐ

103 —

ipalt čitateja ugodno dojme. Ti su putopisi zbirka lijepih opisa prirode, filosofskih razmatrana, genijalnih prispodoba, srdacnih razgovora, prijatejskih doživjaja i — otkrivana sama sebe. To koristi, da možemo upoznati Tresićevu intimnu stranu. Tvrdi, opori stil, sjeća nas na način pisaha Starcevića i Pavlinovića, Najprvi je Tresićev putopis „Ро Lici i Krbavi", za tim „Ро Bosui i Hercegovini", u kojem govori o pjesnicima i kniževnicima nastanenim u okupiranim zemjama. U „Ро moru" opisuje svoje prijatelo na H\ r aru i Braču i krasote tih dvaju otoka. Kao nastavak toga su „Poleti okolo Biokova". Napisao ih je iza one kobne nesreće, koja mu je pribavila ne samo veći broj neprijatela, nego i tamnicu. Tresić je bio pošao k svome bratu na Brač i u Zagorje k pobratimu Ujeviću, da nađe melema ojadenom srcu. Tako nastadoše „Poleti". Non viene ogni male per nuocere. Ako još napomenem „Ро ravnim Kotarima", napomenuo sam sve Tresićeve putopise. Kako prije spomenuh, Tresić je pri koncu lanske godine boravio u ovom lijepom našem gradu, koji ga je začarao, te misli o nemu i pisati. To će nas puno zanimat. Da nema nekih pogrešaka, Tresić bi se mogao slobodno mjeriti sa De Amicisom. No dok je De Amicis internacionalan, Tresić je u ovom sličan pokojnom slikaru Mašiću, te ne će da slavi Jepote tudili krajeva, već samo vlastite domovine. Tresić ima sve uvjete, da bude prvi kritičar u Hrvata. Pravi kritičar treba da dobro pozna psihologiju, što Tresiću ne fali. Ipak Tresić, ma koliko učen i naobražen, ne zna se dignut nad stranačke strasti, ne može zaboravit svoju osobiij nit se umije držat hladne objcktivnosti. Tresić je malo. tašt, ili da budem tačniji, svijestan je svoje vrijednosti. Videći, da mu mnogi ne priznavaju, što ga pravom ide — a donekle ima i pravo — hvata svaku prigodu, koja mu se pruži, da razjasni svoj rad i svoje misli. To u koliko je štetno, često i koristi. Docet „Katarza Katarine Zrinske" (vlastite drame!). Najnovija kritika o Ferrerovoj „Decadenza e grandezza di Roma" duboka je studija. Tresić može da dobro rešeta Ferrera, jer je dobro proučio rimske prilike i povjest, što mu je trebovalo za „Finis reibuplicae". Tresić se kao kritik nije ograničio samo na kniževnost, on je dobar suđija i za umjetnost (slikarstvo). Nije crpao znane iz mršavih referata i fejtona, već je uza sve svoje