SRĐ

10

S R Đ

Br. 4.

Dubrovnik 28 Februara 1903.

God. il.

po istinitome, đogotfaju priopćio Dr. Torquate.

DVIJE ŽRTVE.

I..

\

Bilo je jednoga ].etnoga dana. I^eto je bilo žarko, 'sVe se razbujalo, razišlo, svaki' se list pbsve raširio, ne ostav]ajuei rnj^sta nikakvoj tajni. Suncejepalilo i žarilo,- mirisalo je Vruććffi smolom, kao da nigdje nema udobnosti. — Bilo je prigodom nibjeg boravka u Firenei, којој s pravom pripada dicni pridjevak l'a bella". Razgledav grad, popeli se jednoga jutra do posjedneg poda elegantnog torna stone crkve. Ko bi živijem šarama opisao. divni pogled, što se ođatle pruža na ovaj umjetnički grad Toskane i divne nene bašće"? Ko bi naslikao s toga mjesta krajne mede nezine, gdje ti' Fiesole sa svojim tornevima namiguje, pa sve dokle se modre grbine Lucca-gora na zlatnom zatku zapadnoga neba uspinu? Kao što se divja pernnika uzđiže nad licem jezerskijem, isto tako pociva na tom dražesnom tlu još dražesnija Firenca sa svojim vječnim neiscrpivim bogastvom. Od smjeloga zracnoga torna „stare palace", koji poput jarbola u vis strši, do Bruneleskova cuda od građevine, divne kupole crkve; od stare kuće Spini, do naj veiičajnije palače, koju svijet pozna — dvora Pitti-a, lcoji se nalazi na drugoj strani Arna: sve je neprispodobivo prekrasno i puno dražesti. Firenca je najbogatiji (!raguj u zlatnome vijencu, kojim je talijanski narod zemju uresio. Posmatrajuć takova čudesa, iz grudi mi se vinuo Beauffort-ov uzdab: ,0 Firenco,- kako si lijepa svojim palacama, lijepa remek-djelima, koji te čine pravim muzejem!' Tu kamene govori, tu Micbelangelo učini, da mramor nrisli, a Donatello i (jhiberti, da tuc diše:" : • ■ ■ ' • • '■