SRĐ

— 207 —

narod, oni su različito shvatali, što mu treba za negovo dobro i razvitak, a ako su se nekada u nekim prilikama slagali, razilazili su se u stazama, kojim bi narod došao do žejenoga stana. Glavno je bilo to, da su pripadajuei bolarskoj (plemićskoj) klasi, koja je vladala nad potčinenim seiacima, i slavjanofili i zapadnaci bili jednako neprijateU onoga sramotnoga ropstva, u kome su živjele narodne mase u Rusiji do 19. februara 1861. I jedni i drugi žejeli su, da se se]aci oslobode, da se među nima raširi liaobrazba, da se pobojša uprava, sudstvo i finansijske prilike, što sve ima tako velik upliv na život narodnih masa. Za ondašnih okolnosli bilo im je teško, a skoro i nemoguće ne samo oživotvoriti kulturnim radom svoje težne, nego ih i izgovarati, jer i jedni i drugi bijabu kod vlasti u crne knige zapisani. Na prvi pogled izgledalo je, da nazori slavjanofila jootpuno odgovaraju oflcijalnoj formuli „pravoslav]a, samovlade i narodnosti"; a u stvari miš]ene slavjanofila o vjerskom, politiekorn i socijalnom uredenu ruskoga života, tako se razilazilo od opšte obveznih oficijalnib zalitjeva ruskoga crkvenoga života, državnog ustrojstva i narodnoga stana, da je slavjanofilstvo na koncu četrdesetih godina bilo progoneno administrativnim putem. Promatrajući na ovaj način rad prvih slavjanofila, s obzirom na socijalnu i političku okolinu, vidimo, da nijesu nikako bili zaštitnici nekih određenih klasnih interesa ili postojećeg režima: ali u oba smjera zaplivaše epigoni slavjanofilstva, udarivši cestom uskoga konservatizma ili bo]e reći oportunizma, koji nije nikako bio izazvan kulturnim tradicionalizmom slavjanofilskoga učeha. Praoci sla\'janolilstva, stojeći na strani kulturne samostalnosti ruskoga naroda, nijesu u opće bili fanatični konservativci u pogledu socijalno-političkom. (nasiaviie se) Vlad. N. Andrić.