SRĐ

— 219 —

— DIDEROT Anegdote i Raznovrsne Misli. O i^ubavi. Danas sam габао sa jednom clražesnom ženorn, kojoj je tek osamdeset godina. Puna je zdravja i veselosti. To je Damilavilova majka. Nena je duša još sasvim blaga i milostiva. Ona govori o Jubavi, o prijatejstvu, s vatrom, toplinom, osjetjivošcu dvadesetih godina. Tri covjeka smo bili s nome pri stolu; ona nam je govorila: „Prijateji moji, jedan prijatan razgovor, jedan istinski i strastan pogled, jedna suza, jedan uzbuđen izraz lica, to je dobro: o ostalom gotovo ne vrijedi govoriti. Ima izvjesnih riječi, koje su mi govorili kad sam bila mlada, i kojih se danas sjećam, od kojih je jedna boja od deset slavnih djela: vjere mi, kad bi ih opet čula i u ovim svojim godinama, ja mislim da bi mi srce zaigralo od hih." — S toga, Gospođo, što vam srce nije ostarjelo. — I nije, dijete moje, imaš pravo; ono je sasvim mlado, tek mu je dvadeset godina. — Ja ne hvalim Boga što me je ovako dugo sačuvao, već što me je sačuvao dobru, blagu i osjetjivu. Govoreći ovako imala je zanim|iv izgled. Zaista, ovaj razgovor vrijedio je više od svake filosofije i svake politike, o kojima smo prije neki dan sa svojim Englezima govorili. (Iz pisama gospođici Volan, 1765). O Razvratnicima. Razvratnici su dobro došli društvu, jer su nepažjivi, veseli, prijatni, razmethvi, [upki, pogodni, prijateji sviju zadovo].stava. S toga što je nemoguće da se jedan čovjek upropasti a da time