SRĐ

— 228 —

U istom smislu bio je sastavjen i proglas na Dubrovčane austrijskog Maršala Hillera, upravlen narodima Ilirije. Pošto nam jo dao taj proglas, brodovje engleško otplovi put Boke da je osvoji, jer su se опашо veu borili Grnogorci protiva Francuza, prijeteći, da de navaliti na Konavle. Već se sigurno držalo da će engleška i austrijska vojska poduprijeti naša prava, da bi se obnovila republika. Onda Kaboga, pošto tajnu povjeri Markizu Franu Boni, stade hrabriti Cavtaćane, a drugi Konavjane, da bi se trsili francuske vlade. Trebalo je nadjaćati prirodni strah pulca, koji je vavijek jaci pod samosilničkom upravom. Trebalo se je oprijcciti te izbjegnuti istodobno pažni cinovnika vladinijeh u Oavtatu i u Konavlima. Trebalo se je uprav izložiti, te na kocku i život metnuti, pripremajući ustanak u Konavlima, gdje je pod oružjem bila narodna straža i panduri, koji su radi plata i slobode privrženi bili francuskoj vladi, i gdje su obigravali svako mjesto oružnici za veću pažnu i strali. Već danom 29 septembra prosu se lažna uzbuna zbog dolaska Crnogoraca na Debeli Brijeg, na meclašu Konavala. Vas taj narod stane da bježi iz svojijeli domova. Ivoristio je t.aj strah, da uvjeri iste Копр vlane, da će Englezi, koji su zaposjeli Boku Kotorsku, sasvim lasno Crnogorce suzbiti. Ali je još straha bilo u onome puku, dok je neprestano pak oko ustanka radio Markiz Bona, koji je stalno na Grudi stanovao, te se sastajao na dogovore s Magudom, Paletkom, Tvrtkovićem, Banom, Tarašem i ostalijem prvacima. Na 18 Oktobra jedva se trefi zgodno vrijeme, da bi buknuo toliko snovani ustanak. Obilatost jela i pića zgrijalo je dobro glavu vođa nmogobrojnog naroda, jer se taj dan slavio sv. Luka, krsno ime Bačeva Dola i Radovčića. Smatralo se, da je to zgodan čas, te se u isti mah stane širiti glas o novoj uzbuni; viče se, da su Crnogorci već stigli na Debeli Biijeg: „Dižite se, o Konavjani, na obranu i na oružjel" Svi iz Bačeva Dola i iz Radovčića hitaju put Debeiog Brijega, mećući iz pušaka, a stanovnici ostalijeh sela, preplašeni radi puškaraha, brzaju i oni put istog mjesta, kamo se silan narod uputio. Pandure pak, koji su na međašu bili, uz kapetana Moretti, začudi ta nenadana