SRĐ

— 286 —

„Kakav Tunisi"?! Nije nama to stalo", rece gospar Keko Zirisela, rodojub, којепш nije biio na daleko ravna. „Ма, nijesmo nii ovdje u Siciliji." „Živjela Italija!" odgovori senator. „Cinit.e, kako hoćete." I udaji se. „Neka ide, neka ide ono trubjetine", šapnu dr. Grigiolo. „Gospodine Cortis, ovi Yam prijateji našeg odsjeka žele nešto kazat." Daniele Cortis se približi prijatejima, koji su, stojeći u smjernoj pozi i stalni na svom mjestu, nespretno sakrivali uvjerene o svojoj premoći. Ledima okrenutim prama vratima gledahu elegantnu visoku osobu, nastrana izgleda, ali plemcnita, puna dostojanstva i vojničke odlućnosti; dva plava oka, inteligentna i žarka. „Ništa . . ." poče dr. Picuti, koji je tako uvijek zapocimao svoje znamenitije besjede. „Ovdje smo svi uvjereni, ali kako znate, punim se pravom prozbori koju i s prijatelima đrugog odsjeka; na primjer ja i moj kurn ovdje Zirisela...." „Тако je," podbadao je Zirisela govornika. „Tim, veju ja, što mi dva i neki drugi iz ovog mjesta često, punim pravom idemo u druge odsjeke, i kako od svih strana čujemo istu muziku, da ste Vi malo poznat — što ćete, neznalice! — da se ne zna, kako sudite o ovom i onom, tako se, punim pravom, medu nama porodila žeja, e bi ste, bilo besjedom, bilo štampom.... ne znam, da li se izrazujem dobro.... „Ја hoću program", rcfe opreznini glasom barun gospodama u drugom krilu sobe. „Imaju pravo. Kad se vidjelo kandita pez programa? Isto кб i kuća bez pročeja." „Во]е i tako, nego toliko pročeja bez kuća, nego toliko programa bez čejadeta", živo se uplete negova žena. „Је li istina, Jelena," upita ju kontesa Sofija, „da se Vaš rođak zove Daniele Volveno?" „Jest", potvrdi Jelena, suho. „Kakva su to vražja imena!" poviče senator. „Nije to naše mletačko", odgovori gospođa Perlotti, Jutito tresnuv lepezetom o kojeno. „Gospodin je Cortis Friulanac." „Ma, što mislite, da ja ne znam? A što su Friuli? Nije li to mletačko ? Kakva je ta vaša geografija!"