SRĐ

— 289 —

Prije kupana; Na prozoru; Mandalena; Moj otac; Dante u paklu; Dante u cistilištu; Dante na nebu; Gospođa Jelica Bukovac; Lotos; Ivan u pustini Kniga slika; Roman; Nacrt zavjese zagrebažkoga pozorišta; Studija glave; U predsob].u; i još nekoliko portreta. Sabraćemo u malo rijeci sud bečke štampe o našem umjetniku. Ona veli o Bukovcu: da zauzima u prvom redu među austrijskijem slikarima vrlo časno mjesto; da se ne radi o promicanu talenta, koji teži na više, nego o zasluženom priznanu jednoga putnoga majstora; da je mnogostran, da je negova izložba postigla kod prijateja umjetnosti mnogo uspjeha i da je od sada naš umjetnik u Becu vrlo dobro viđen; da je zanimiv umjetnik vlastite fiziognomije, koji ne stupa udobnijem putem svagdašnosti i da se nikad ne prepušta jednoj izvjesnoj nianijeri. Osobito mu livale portreto, diptyc]ion Ikarus i triptjchon Dante. Kritičar „Noue Freie Presse" veli, da je Bukovac sabrao najveću umjetničku sposobnost u slikama, koji prikazuju Danta u paklu, čistilištu i na nebu. Između raznijeh visokijeh ličnosti posjetio je izložbu N. C. i Kr. Visost Nadvojvoda Salvator. * U beogradskom Narodnom Pozorištu prikazan je ovijeh dana dva puta „Allons enfants" Iva kneza Vojnovića s velikijem uspjehom. „Allons enfants" je prvi komad trilogije, kojeniu slijede Suton i Na taraci. »Pad Dubrovnika i sudbina hegovih potomaka, piše beogradsko „Kolo", grada je Vojnovićevoj trilogiji. „Allons enfants!"... pos|cđni su trenuci Dubrovnika, Dubrovnika u agoniji. Još bi neki čvršći, žilaviji dijelovi htjeli da se otmu iz zagrjaja smrti, ali uzalud. Uzalud se tmdi Orsat Veliki da sa svojim drugovima nagovori Senat, da preinači odluku i da se Marmon ne pusti u grad, jer još ima vremena; treba se samo složiti s pučanima i pričekati pomoć Rusa, vladike s Cetina, iz Sarajeva, i Carigrada. Orsatova je tragika što u svom gradu litjede biti velik kad je Dubrovnik bio mali. Sa životom propale dubrovačke aristokracije poslije pada Dubrovnika, nihovim uspomenama na staru slavu, na nekadani sjaj i bogatstvo, sa nihovim aristokratskim ponosom koji ih osuđuje na smrt, upoznaje nas drugi dio trilogije Suton, ranije prikazivan u Nar. Pozorištu u Beogradu. Treći dio trilogije događa se 1900. god. U nemu su junaci posjedhi izdanci dubrovačke gospoštine. Ima ih koji provode vijek u starim tradicijama nestrpjivo očekujući smrt, a drugi se odadoše modernim uživanima: oboje osudeni na propast.« *