SRĐ

— 251 -

kom (i pokaza na mene) o tom, je li ono pismo Aleksandra o privilegijama nas Boke|a u originalu sačuvano.... — Poslaću ti Milakovića, ali to je pismo na žalost sacuvano s'amo u kopiji — kao iz puške de doktor Krile. — Posigurno? — priupita kapetan Џиђо. — Stalno, sjećam se toga dobro, jer sam se još lani tijem bavio, kad sam sastavjao jednu crticu iz onog doba. — E onda imaš ti Sarajlijo razlog! — otpovrnu kapetan Bubo. — Gospodin doktor bavi se i literaturom? — upita gospođa Olga Krilu. — Kad i kad gospođo! kada mi dopusti liječnički rad. Služi mi to zabavu, a teško komu da koristi. — Vi omalovažujete svoj beletristicni rad, ali meni je neki dan gospodin — i poglednu mene — dao svezak Vaših „Crtica", koje sam baš u slast pročitala i koje su mi mnogu lijepu svojinu Bokeja otkrile — prihvati gospodica Irma. Po tom je razgovor tekao neprisijeno. Ako je nastala stanka, bilo je to radi bande, koja je pred crkvicom svirala razne marše. Raketle su već letjele u vis, a rimska umjetna vatra osvjetjivala otočić, kada izide iz crkve kapetan-Bubova gospođa i pridruži nam se. Gospođa Anđe molila se sve to vrijeme za sinove, koji joj po pučini u dalekom svijetu plove. Ne krepka pojava i veselo biće i još više raspoloži naše društvo, i mi se uputismo gucom put Lastve na imahe kapetan-Buba, da tu sutra sprovedemo Rokov dan. I doktor Krile došao je s nama. Nekada je Pluto grabio Prozerpinu, a sad Prozerpine otimju Pluta; tako nešto improvizirao sam na violinu, kad smo kroz Verige gucom limilili, a dame me zamolile, da im štogod udaram. Res instituta porro tractatur. Pozdrav od tvog Iva. D. 18. avgusta 1898. Dragi Vlado! U lctnikovcu kapetan-Buba u Lastvi prenoćili smo mi muškarci svi u jednoj odaji. Kažem prenoćili, jer sam ž|e spa-