SRĐ

- 320 —

„Mislite li, da bih se bojao"? Iznijeću ga u parlamentu, coram hominibus. Hoeu da gledam u lice te odvažne mislioce, koji će se šprdati sa nmom. Dakle, pišite: da ja kao katolik, kad bih postao ministar prisilio bi ih zakonom maja mjeseca, da proučavaju štogod vrijednije od Summa contra gent.es! Bi li ste imali dobrotu, da mi sad pročitate'?" Grigiolo proštije pismo od početka do kraja. „Završiću ga ja", reče Cortis. „ l )akle, što Vam se čini?" „Ideje, koje se moraju poštovati", odvrati tajnik ,,ali, jesu li moguće za nas, sada, s takvim promjenama u vazduliu?" „Eto", odgovori drugi. „Sudite, jesmo li daleko?" Grigiolo ustade: „Jest, daleko smo. Meni se lioće dvadedeset minuta, dok legnem u postelju." „Imate pravo .... bijali neskroman." „Oh." „Sada neka Vas kogod doprati." „Ne, molim Vas. Ne treba." Cortis zazvoni. „Kakvo jo vrijeme?" reče poslužniku. Naredi mu, da spravi svjetiljku i pođe s Grigiolom do vrata. Bijelo pročeje i bijela krila vile sjajila su se i nestajala svaki čas. Ipak grmjavine nije bilo. „Spavajte ovdje," reče Cortis. Biste li se ogriješili o ustav, kad bi jedanput prenoćili pod mojim krovom?" Grigiolo zahvajujući otkloni ponudu. Nije mogao nikako ostati. Nije se bojao vremena, a po negovom mnijehu i ne će kiša. „А Vi", reče, „odlazite sutra?" „Da, gospodine." „Ро kojem mu drago vremenu?" „Da, gospodine." Obojica zašutiše. Za nima je dimila svijeća, zamirući i gaseći se. U dvorani je sijevalo. S one st-rane dvorane sjajili su se i nest.ajali srebrni vodoskok i bijeli pijesak. Nadođe poslužnik sa svjetijkom. „Dakle" .... poče Grigiolo. „Doći ću i ja malo s Vama", reče Cortis, uzevši ga pod ruku i vodeći ga niz stepenice, a da nije ni imao vremena da se izvinava.