SRĐ

— 418 —

sva usta fanaticki, da se samo odatle vidi sve i može pregledati, razumjeti i pojmiti bezgranieno, ogromno, vjecno sve, inace ni sa koje druge strane! — Ne ću vam dati pod najam svoj mozak, kao kakva teretna kola, koja bi vi pretovarili svima bezgraničnim razmišjanima i snovima svojim, zapletenim i raznovrsnim, gdje bi se moj um upregao, znojio i naprezao svc sile svoje vukući sve te vaše drangulije. Odakle ste? — Ne znate. Kuda ćeteV — Ne znate. Ne znate pouzdano ni šta ste na kraju krajeva. —• Dosta! Toliko — ne znam i ja. * ....Materija i sila — supstanca — niti postaje, niti je postala, niti je nestaje; od vavijeka .je do vavijeka. Nema početka, ni svršetka. Vasiona je vječna, beskrajna, neograničena. Bezgranični prostor ispuiiuje stalna supstanca, koja je u neprestanome, vječnome kretanu. Sve to traje od vječnosti u vječnost, ili stvoreno Bogom, koji je opet vječan u vječnosti, itd., itd Vječan, beskrajan, neograničen — šta će sve to reći? Kakav je značaj tili pojmova i kakav pojam nihovoga značenaV — Bezmjerno, vječno, neograničeno, Bog ! ,,Ne znam ništa" — to je isto: Sta je: sve? A šta li tek: ništa? — — A na razmaku između ništa i sve širi se cio naš svijet, okolina cijela, naše sve. „Naše"! — A „stvar po sebi"? Аћ, eto nas opet tu, pri apsolutnom! A apsolutno je u bezgraničnosti, a bezgranieno je u vječnosti. A šta je vječnost, šta je beskrajnost, šta apsolutno? — — U početku — bespočetnost, na kraju — beskrajnost. A od jednoga beskraja do drugoga prostire se neograničena vječnost. — A šta je sve to ? Da|e sa takim „sveobimnim" teorijama! Pustite me! Toliko znam i ja: ne znam početka ni svršetka. Sredina je i preda nmom kao i pred svakim drugim, — ostavite me sama. Nagađane — zar je tako teško? — A čini mi se, da sve izlazi na to, da vaja sebi zgotoviti svoju čorbu u životu ukusno i s apetitom je pojesti. A nije li trud najboji začin u životu?!