SRĐ

- 545 —

Ali najljepše bijaše motriti Gruž prigodom porinuća kakvog novo sagrađenog broda. Tom bi se prilikom zgrnulo ninoštvo naroda iz grada i okoline, tako da je ne samo u Gružu bilo sve glava do glave, nego i po Gornemu Ivonalu i po Nuncijati svijet je vrvio, da se nauživa veličanstvenog prizora. Novi je brod još na suliu; stoji ponosito naslonen na vašima, a o bocima još ga samo podupiru dva, tri puntala. Mjesto stalnijeli kataraka, na nemu su tri privremene, a na istijem su nanizane raznovrsne zastave, dok ona sv. Vlasi leprša na najoclličnijem mjestu. S krme vise kruglaste kite napravjene svilenijem vrpcama svake šare i kozarom. Kuće i gospodski Jetnaci sve je to sagovima i prostiračima nakićeno, a po prozorima i na terasama pomolile vladike i djevojčice u bogatijem ћаЦпата od svile i kadife. No, već se razlijegaju milozvučne armonije muzike, koja je navlaš iz grada stigla da uveliča ovu pučku svečanost. Pop je u toliko poškropio i pokadio novi brod, te mu je podijelio crkveni blagosov. Proto, blijed u licu, zapovijeda, a puntali već padaju jedan za drugijem, brod se počeo spuzati niz koso poštavljene vaše: trenutak je veoma ganutjiv; mnogijem se kosa naježila, mnogo se oko od radosti orosilo. Narod kliče, pleska rukama, muzika sviri, topovi pucaju, na brodu se napija u zdravje prota i vlasnika plavi, staklenice malvasije o brod se razbijaju, veseje je neopisivo. Ujedanmali brod se sklizne preko položenijeli poluga i eno ga u more, koje pjenuši i u vis se uzđiže kako da cjeliva novog gosta i da mu pun radosti izrazuje svoju dobrodošlicu. Pozvanici s broda mahaju rupcima, a s kraja ili narod otpozdravja, te se malo po malo svak stane povraćati k svojijem kučama. Ko je ovako veseje jednom vidio ne može da ga lasno zaboravi, jer mu za dugo ostane u pameti Gruž i negova divna luka. Ubavo ovo mjesto raste sve više i više i puni se narodom. Na kraj škara se podiže crkva sv. Nikole, pokrovitela putnika i pomoraca, a pokraj igala poredali se bijeli jetnikovci ponosne vlastele. 1 )

') Jodan između tijeh Jetnikovaea bio je opkojen vođom, te su ga s toga zvali „Mleci", a odatle je postala rijee: „Bit' u Gružu a ne vidjet Mletke." V. Daniiić, Poslovice 188.