SRĐ

— 548 —

u najnovije je vrijeme „riarodna pjesnikiria" Ivana Ambrozius doživjela 34 izdaria svojih pjesama, Lto u vrlo kratkom vremenu. Ali sve ove uspjehe pocetnika u liriei moramo smatrati izuzetkom gore postavjenog pravila, dok pravi liričari samo rijetko gorrie pravilo prekoracuju. Tek kad ovi „pravi liričari" dostignu stepen „klasika", pa ih donesu na trgu zlatnim divot-koricama, tek onda vrijednost riihova poskoči — ali da li se oni više čitaju, to je, naravno, drugo pitarie! Frajligrat pruža najbo Ц primjer, kako i burni liričar može u brzo velik uspjeh postići; i ovaj slučaj potvrđuje opc'enitost onoga, što smo gore tvrdili, jer je upravo najviše izdaria doživjela ona prva zbirka Frajligratovili pjesama, u kojoj je već sam sadržaj mogao djelovati svojom privlačnom snagom, u kojoj pjesnik bujnom fantazijom stvara egzotične osjećajne slike. Negove kasnije pjesme, kojih je pojetska vrijednost kud i kamo veća od onili prvih, — polučiše veoma slab uspjeli. Da se uzmogne u riemačkom narodu lirika barem proturati, ona mora biti oharakterisana izvjesnim svojstvima, koja se opet dadu točno odrediti. Na prvom mjestu mora lirika biti sadržajno interesantna i u tuđe perje okićena, pa bilo ono s orjenta (kao kod Frajligrata i Bodenšteta) ili sredovječna (kao Sefelov: „bubriar"). Na da|e mora lirika biti potpuno bezazlena u političkom i društvenom obziru, inače će je kritika prisiliti, da mukom zamukne. Pos]_edrii liričar prvog reda, kog narii je Nemačka pružila, bio je: Frajligrat. Gajbel je bio bez sumrie veoma velik pjesnički talenat, ali riegova formalna virtuoznost nije mogla prikriti pomankarie jakog temperamenta i jedre ličnosti. Prema tome on nije bio drugo, nego pjesnik za riežne djevojčice. Guckov ga nazivje: „slaba glava među pjesnicima." Premda je ovakov sud o riemu dosta oštar, ipak nam se čini pojmjiv. Pored Gajbela moram spomenuti još dvojicu pjesnika, koji kao liričari uživaju priličan glas, a to su: Teodor Storm i Merike. Pjesnička nam duša ovog potorieg stvara biserje opisujući mirni život, prirodne slike — a sve na narodnu! No on nema pjesničkog poleta, a nema snage i strastvenosti u opisivariu; riegov bi se duševni horizonat mogao identifikovati s duševnim horizontom mirnog, Jubeznog protestantskog paroha. Znatniji je od riega Štorm; on je nedostiživ majstor u opisivariu svojih osje-