SRĐ

— 555 —

niknuti uslijed političkih potreba, i da će se tada, pače prije od tada, naci heroj, kao što bi rekao tvoj Carlyle, ф je vodi; za kojim junakom, u prvim ili u zadnim redovima, biće, ako ži T bude, tvoj Danijel Cortis , — A da kako nego moje! klikne Cortis put onoga, koji je bio izrazio sumnu. A da kako nego moje! Sasvim moje! — Euh! učini B. Znalo se dobro. Drugi umukoše. A što vele ta gospoda izbornici? upita Cortis. — Sta vele? odvrati B. Vidi novinara, što kaže. — Novinar je neznaliea. — Ah, moj dragi, ni naši izbornici nijesu Cavouri. Ne razumiju. Vide katolik, vide JcršćansJca prosvjeta, vide nova parlamentarna stranJca, ne razumiju dobro razlike, koje se mogu činiti između konservativca i klerikalca, te prosto kažu, da si već klerikalac. Najveća galamu pak dižu zbog one prvefraze: proći JcaJco bilo i viču prosti, ja sada ponavjam.... viču da je nepošteno, da je nedostojno, da ti je dosta da budeš izabran, bilo na jedan bilo na drugi nač-in, da se rugaš izbornitn kotarom, i što ti ja znam. Ali treba još znati, da je onaj drugi radio đavolski, i za ovu navijenu čejad pismo je izlika. U istinu su oni, koji te ne žele ni čuti. — Ali vaja, reče Cortis, s munom u očima, va|a da me čuju! Olt Bože sveti, što mogu bit' razumjeli iz onog pisma! Vaja da me čuju! — Da, da, vaja, zami'mla B. s gorkim smijehom. Ali lioće li htjeti? Nadajmo se! — Ja ću doći bez poziva i sam, ako moji pi'ijateji nemaju srčanosti da me prate, odvrati Cortis. I ako mi niko ne da riječ, uzeću je sam. I.. .? Ovdje Cortis imenova moćnu osobu, onoga velikog izbornika, koji ga podupiraše. — Eh, dragi moj! odgovori B. Eto ti ga. I dignuvši desnu ruku, s prstima otvorenim u vazduh, okrene je na biltt, kao da mu se na podlaktici odapelo pero. — S te smo strane, nastavi, po gotovo propali. Dapače, spomeni se, da, ако danas uzgovoriš, treba da što natukneš