SRĐ

— 554 -

— Jeđan čas, gospoclo! reee on, nadvikujuei ih svojim glasom. Irna li te skupštine, ili nema? — Ima! — Nego što! — Ima, gospođine! — Za cijelo! — I trebae'e da dođem na liu? preuze Cortis. — Tu je evor, razumiješ! viknu B. bacivši se skoro na n, i drmajući mu u lice rukama s vrsima od prsta skuplenim uzgor. To je baš, mi ćemo iznijeti prijedlog da budeš pozvan, a ne znamo još lioće li proći, jer se deru, razumiješ, deru se, da ne treba! Da znadu dosta! Da, da, da, da.... — Ali to pismo? prekide Cortis. To moje pismo koje su štampali? ■— A, usklikne B. udarivši se po čelu pa pretražujući džepove objema rukama. Nu ti glave! I još sam ovo došao navlaš za to! Imam ga ovdje, imam ga ovdje. Izletješe novine, izletješe pisma, izletješe biješke. B., crven kao rak, pregleđaše velikom hitnom hartije i hartije, bacaše ili na tle, na sjedala, na noge prijateja. Napokon izađe komad novina s razglašenim pismom. uprav|enim nekakvom prof. M. iz Mletaka, koji je bio umro prije dva mjeseca. Novinar je tvrdio, da ga ima u uredu, te objavjivaše neke periode. ■— Pismo je izlika, rece B., sabirući i stavjajući opet u džep raspršane hartije, jednu po jednu. Pismo je izlika. Nećete. — Eh, ne, što se toga tice, opazi drugi, đa pismo nije negovo — Ali je hegovo, zamrmja neko, dok je Cortis u toliko, preskočivši primjedbe novinarske, čitao ove užasne periode: „Ако se za sad ne može boje, transeat; nastojmo proći kako bilo; ali ti znaš, da sam ja katolik i da se uzdam u onaj napredni razvoj kršćanske prosvjete, u koji se uzdao konte Cavour. Za to že)no pospješujem čas, u koji će se sastaviti jedna parlamentarna stranka, jedan elemenat vlade s ovim idealom. Da neki pokušaji, da se makne javno mnijene, propadnu, oportebat: ti znaš bole od mene, da je takva bila uvijek historična preprava svili velikih i teških pothvata. Pasti će ih još, ali ja sam tvrdo uvjeren, da će u određenu času ova stranka