SRĐ

— 574 —

ževni list. Ona svojim neteškim i nedubokim štivom hoe'e da pruži duševne hrane, osobito ženskom spolu. Dakle, neka vrst obitejskoga lista, koji mora da potisne iz ruku naših dražesnih gospodica i milostivih dama one prazne i frivolne nemačke listove. Ne ću tim da kažem, e je „Prosvjeta" naprosto kakav prosti Familienblatt. 1 u noj ima stvari od osobite kniževne vrijednosti, ali ne uvij«k. A T elika zasluga joj ide, što donosi od nekoliko godina u prijevodu znamenite svjetske romane, navlastito Sjenkieviea, auktora ,,Quo vadis-a". Obieno prevađa Harambašić, koji je tim stekao sebi veće priznane nego li pjesmama. Treba, i ako nerado, priznati, da su Hrvati s prevada*nem zaostali. Ali nijesu nakladniei tako ludi i naivni, da će prevađati, kad niko ne će da kupuje! Kada smo pregledali ilustrovane listove, pozabavimo se onim, koji nijesu. U Zađru „Matica Dalmatinska" izdava „Glasnik M. D." To nije periodični list, nego smot.ra, koja izlazi svako tri mjeseca. Dosle ju je upravo vješto uredivao Jakša Oedomil, ciji je odstup svak požalio. Sada je urednikom „Grlasnika" Dubrovcanin Ivo konte Vojnović. Kako ti moderniste šve više osvajaju teren! Prije su bili tjerani od svakoga, a sađa su še dočepali „Vijenca", a hihov pristaša i vođa, koji jedan od prvih unositeja nove te struje u hrvatsku knigu, postaje urednikom- „Glasnika". ■' Jakša je Čedomil uređivao „Glasnik" cijelu godinu dana. Iz pera istoga izlazile su opširne i krasne studije, kojili je najvišš bilo, uz koju pjesmu i pripovijest. „Olasnik" je donosio duge izvještaje o savremenoj hrvatskoj i drugim literaturama, a to od prvih khiževnika dotične khiževnosti. Tako n. p. o ruskoj izvješćuje Dr. Dimitrije Vergun, urednik „Slavjanskoga Vijeka" u Beču. Pod uredništvom L Vojnovića nije još izašao nijedan broj, pa s toga ni ne možemo o nemu ništa reći. 0 „Domii i Svijetu" ne ćemo ni govoriti, jer ono, što je krcato sensacionalnih novela i kriminalnih romana, ne može se ni staviti u red s kniževnim listovima, nit' u khiževnost spada. Prije je „Dom i svijet" bio cisto khiževni list, pa kada je nakladnik Hartman uvidio, da to ne ide, volio ga je izdavat onako