SRĐ

— 587 —

Možemo do duše već u najranijoj mlađosti i sami u sebi lirske zvuke pobuditi; to najboje pokazuje Ada Negri — ali takova je lirika puna čežne i uzbuđena: svijet moramo poznavati, ako želimo stvoriti realnu sliku negovu — moramo doživjeti svega i svačcga. Lilienkronov je život u tom smislu veoma bogat. Dok je bio casnik premještali su ga iz varoši u varoš, sudjelovao je u dvjema vojnama, poslije je dobio činovnicko mjesto, otišao napokon na kratko vrijeme u Ameriku, kad se povratio natrag, poče se baviti kniževnošću, boraveći na izmjenu u Minhenu, Berlinu i Hamburgu. Covjek ovakove sudbine mora život upoznati u najrazličitijim bojama, samo treba da pretpostavimo da je on vješt posmatrač — a Lilienkron je u istinu takavbio! Doba Lilienkronova i sredina, u kojoj se kreće, jasno nam odgovaraju na pitane: zašto on, premda je već u svakom pogledu moderan čovjek, ne pristaje za modernim idejama našeg duševnog života? Lilienlcron se ni najmane ne zanosi socijalizmom; za nega je politika, u koju se baš ništa i ne razumije, nešto „strašno", on je okoreo rojalista. Negovo obožavane velikih državnika, kao n. pr. Bizmarka, moglo bi protivničkom taboru komički izgledati, đa nije psihološki pojm]ivo, kako može djetinski zanesenačka priroda Lilienkronova pripadati kultu pojedinaca — pretpostaviv naravno, da je potpun lajik u historijskom shvatanu. Како je Lilienkron u svojoj od predrasuda slobodnoj duši potpuno tolerantan, mogli bi ga uporediti sa Pikler-Muskauom, da Pikler u materijalnim pitanjima nije slobodan od predrasuda. Sas^nm je krivo shvatane, da je Lilienkron erotičar i Jubitej lakomislenog života. Svakako je Lilienkron i erotičar, i to pored Getea i Hajnea najznatniji u nemačkoj literaturi; ali on s druge strane opet i nije erotičar, kao što nijesu ni ova dva pjesnika. Nasuprot, Lilienkronova je lirika veoma bogata, što se tiče tonova i građe. Lilienkron bi naravno već bio znamenit, kad bi negova znamenitost bila samo u erotici, jer je kao erotičar skroz originalan i vrlo mnogostran. Najviše srodnosti pokazuje s Geteom, alije slobodniji i svježiji; negove Jubavne pjesme odišu bogatim životom. Geteova je lirika uza svu relativnu svježinu još uvijek tiha, još u hoj tijek nije brz već polaganim koracima promiče