SRĐ

— 706 —

PROBLEM PROSTORA. — К. Tadin (Dr. Torkvato) s U trinaestome broju ovogođišneg „Srđa" izašao je clanak sa gornim naslovom pod pseudonimom Mistagog. U tome članku pisac se je trudio da razjasni neke tačke ovog vrlo zamršenog fllosofskog pitana i gledao je odstraniti neka protuslov]a koja se, po negovom mnijenu, nalaze kod mnogih filosofa, koji su rasprav]ali o problemu vremena i prostora; a pri kraju iznosi neka svoja načela, koja bi nam morala da riješe teški ovaj problem. Pročitavši onaj članak, namah mi pane na um, da se i ja malo zabavim istim pitanem; tim više, što cijenim, da se moja načela ne sudaraju sa Mistagogovlm. O problemu vremena i prostora raspravjali su gotovo svi filosofi modernog i starijeg doba i to sa raznijem uspjehom. Jedni su bili za realnu eksistenciju i jednog i drugog, drugi su ih nasuprot svodili na proste forme judske spoznaje. Zašli bismo u prostrano po|e, kada bismo htjeli na široko predstaviti cijelu evoluciju i i'azne faze, kroz koje je prošlo ovo zamršeno pitane. Svaki je filosof našao za shodno, da što novo iznese, ne pazeći mnogo puta, da li će pitane riješiti ili ga gore zamrsiti. U ovoj radhi nastojaćemo iznijeti neka glavna nmijena, ispitati ih i pri kraju osvrnuti se i na zakjučke gosp. Mistagoga. Prvo pitane, koje nam se ovdje nameće, bilo bi: da li se ideja ekstensije pojedinih tjelesa razlikuje od ideje čistog prostora? Locke tvrdi: „ekstensija tjelesa nije drugo već jedinstvo ili niz solidnih dijela, koji se dadu lako rastaviti i kretati; dočim ekstensija prostora znači neprekidnost nesolidnili dijela, nerazdjelivih i koji se ne dadu kretati. Imade nmogo ]udi, a i ja sam među nima, koji tvrde da posjeduju bistru ideju čistog prostora i solidnosti, i da shvataju ideju prostora, a da ne nalaze potrebitim zamisliti i materiju, koju bi prostor zaokruživao. Ovo bi baš bila ideja čistog prostora. Ali, oni su također uvjereni, da uz ovu ideju čistog prostora, imaju također i drugu sasvim različitu t. j. i ideju materije, koja zaprema taj prostor