SRĐ

— 720 —

reku: »Vidrte kako radi Iialija!« Ovaj je put ipak onaj gospodin pogodio dobro, te sam i ja govorio, u ime političkog interesa, za ona jadna velika srca koja toliko rade za jednu ideju, koja ne traže slave, ni časti, ni bogastva, i koja bi htjeli napustiti ovi sitni, dobro ugojeni slobodni mislioei iz proracunskog od bora. Nijesam ih tako nazvao, znaš, u Kući; pokadio sam ih, рабе. Iza kako sam govorio o talijanskom interesu, zamolih hihovu visoku učenost, da promisle, da li ista naša sjajna pro svjeta, koja, izvan svakog vjerskog djelovana, rađa tako svije thm parlamentima, treba više da se služi Evanđelem\ u kojem slučaju pristojalo bi se nekako, da ga povratimo Istoku, koji nam ga je uzajmio, i s toga potpomognemo one redovnike da ga navještuju, Na stvar moj govor nije imao nikakva utjecaja, Mnogi mi čestitaše i đadoše mi pravo, ali poslije sjednice i izvan dvorane. Mogu ipak reći, da su me slušali više nego druga dva puta. Neka me je gospođa htjela nagovoriti, otrag nekolikd dana. da pođem k Papi s nom i s drugima. Odbio sam, jer ne mogah poći pod svojim imenom i kao zastupnik na parlamentu. Zadovolujem se da, kad mogu, posjetim onog uzvišenog Velikog Svećenika koji govori De profandis u ispovijedi sv. Petra i koji čini, da toliko ćuti moje srce. Treba mi Bog, draga Jeleno; ćutim, da moj život sad već treba strogo da odgovara mislima, koje oćitovah biracima i za koje ću se boriti. To je i politička dužnost; Ireba heko vrijenv vojevati sarn pod svojim barjakom, ako se hoće da ustoji čvrsto. To znaci, draga, da moje strasti ne će nikomu biti od pogibli. Cega se najviše bojim jest srgba; nastojaću ipak, da se uspregnem i da ne ćuškam svijet koji to zaslužuje. Moli za me radi ove potohe opasnosti, jer ovdje čovjek pada svaki čas u napast, toliko ima niskili, nadutili i neotesanili bića; ja nemam premnogo vremena da molim! Nijesam ipak od onih, koje tetka Tarkvinija zove Turcima . Prošle sam nedje]e bio na misi u Sv. Petru, te sam čuo izvanrednu muziku. Nijesu mi znali kazati čija je. Ja sam varvar u muzici, ali je ona učinila na me utisak! Cinilo mi se neko kobno proročanstvo, prekidano od plača. Kad izađoli iz crkve, nebo je bilo crno nad

Џ