SRĐ

— 1100 —

UZIC A. — Guy de Maupassant. Svim putevima okolo Goderville-a, sejaci i nihove žene iđahu put grada; jer je bio pazarni dan. I,.udi iđahu, mirnim koraeima, nagibajući se naprvo svakim pokretom svojih dugili izvrnutih noga, nagrđenih od teških radna, od pritiskana pluga, koje u isto doba čini da lijevo rame iskoči i da se struk savije, od košena žita, koje čini razmicati kojena radi jačega zamaha, od svih sporih i tegotnih poslova pojskih. Nihove modre bluze, ukrudene, sjajne, kao lakovane, urešene oko vrata i oko ruka sitnim vezom od bijeloga konca, naduvene oko nihova koštanoga trupa izgledahu kao baloni gotovi da polete, iz svakoga od kojih viraše jedna glava, dvije ruke i dvije noge. Jedni vođahu u povodu kravu ili tele, a žene nihove tjerahu od ostrag goveda udarajući ih po sapima lisnatom granom. One nošahu o rukama široke košare, iz kojih izlažahu glave, koje od piladi, koje od pataka. I iđahu kraćim i živ|im korakom nego li ludi, struka utegnuta, uspravna i prevučena malenim tijesnim rupcem, pribodenim na ravne prsi, s glavom umotanom u bijelo platno pri]ubleno pri kosama i pokriveno kapom. Zatim prolažahu jedna kola sa sjedalima, u isprekidanom kasu malena koha, čudno drmajući dvojicom ludi te sjeđahu jedan kraj drugoga i jednom ženom koja sjeđaše u dnu od kola i koja se držaše za kraj da oslabi tvrde odskoke. Na trgu Godervilskom bijaše vreva, metež ispremješanih ludi i živina. Nad površinom se toga skupa uzdizahu rozi volujski, visoki šeširi s dugom dlakom imućnih sejaka i kape sejanaka. A kreštavi, oštri, ževkasti glasovi sastaviahu se u neprekidnu i div]u viku, koju natkrijivaše po koji put kakva bučna glasina te izbijaše iz snažnih grudi razigrana težaka, ili dugo mukane krave privezane za zid od kakve kuće. Sve to zadavaše na staju, mlijeko i gnoj, sijeno i znoj, te širaše onaj neugodni, užasni miris, }udski i životinski, te je osobit čejadma iz po]a. Gazda Hauchecorne, iz Breaute-a, bješe taman stigao u Goderville i uputio se put trga, kad ugleda na tlima komadić