SRĐ

— 1168 —

Sud Marka Cara o Nediću sabrat je u ovijem recima: „Lubomiru Nediću, čovjeku probrana ukusa i rijetke obrazovanosti, pripada zasluga sto je u srpsku kritiku unio lijep broj zdravik i prije nega slabo marenili, ako i ne baš originalnih ideja, i što јђ uvijek isticao princip, kako kritičar mora da je i sam umjetnik na peru. Rad Nedićev, naročito onaj što ga je kao kniževni novinar bio započeo u svom S'rpsleom Preglečlu , trebalo bi da Srbi daie nastave, ispravlajući i popuiiujući u riemu eventualne mane i nedostatke. Ne priznavati ili čak bagatelisati taj rad, kao što se danas sa izvjesne strane radi, bila bi stvar glupa i nedostojna." J. Skerlić dolazi do zaklučka, da je Bogoboj Atanacković poglavito interesantan, što se nalazi na granici između dvije epohe: Vidakovićeve i Igriatovićeve, ali nijednoj ne pripada. Od prve je zadržao ukus za romantičnim, a od druge je primio interesovarie za suvremeni život. Negove pripovijetke iz suvremenoga života nemogućne su i naivne. Junaci Atanackovićevi ugleđaju se u nekoliko na junake Bjronove. „Lubav prema narodu" jednako se miješa s „lubavlu prema ženi". To su dva idola Atanackovićeva, koja se danas ne mogu đovesti u sklad: narod i Jubaznica. Atanacković je u svoje vrijeme bio cijerien zbog toga, što je jezikom svojijeh poslednijeh pripovijedaka stajao na Vukovoj strani. * * * Stojan Novaković predao je za Letopis Matice Srpske historijsku studiju: Vaskrs srpske države, u kojoj se prikazuju prvi počeci današrie Srbije. - ' ——■ч * * * Marko Car napisao je za Letopis Matice Srpske raspravu: „Nikola Tommaseo prema Srpstvu". LICH. Dr. Milan Rešetar naimenovan je na bečkoj universitati za izvanredhoga profesora slavistike osobitijem obzirom na srpski jezik i kriiževnost. UMJETNOST. Ivo knoz Vojnović preradio je za pozorište u Biogradu komediju Ekvinocij, koja se davala na 29. i 81. o. m.