SRĐ

— 55 —

parobroda pod austrijsku zastavu, u kojima ona ima udjela, a sada su pod ruskom. Tu je navađao uzroke, zašto to misli uciniti. U ostalom ne bude li ona na to pristati da će joj on isplatiti nezin i ne kćeri Irme udio u iste. „Cudićeš se, dragi Krsto", — pismo to ovako dovršavaše — „što ti prije nijesam gleđao pomoći, nego to ja, tvoj rođak, tek sada činim! Evo ti odgovora: ne bih te ni sada podupro da se nijesam osvjedocio e si dostojan potomak starih Jankovića pod Venecijom." Međutim konte Andro Perinović bio svršio peroraciju proti kapetanicama, pa fajaše svoju kćer Slavju. On opazi da je konte Krsto veoma rastresen, pa se veseo nasmjehnu i idući put doma za djetićem, Kavcaninom, kojeg mu bješe sestra konteša Nine poslala s feralom da ga prifati, tumačio je rastresenost konta Jankovića tako kao da ga ne će biti teško sklonuti za Slavju; a plan je on već odavna udesio s kontešom Marom. Konte Andro Perinović te večeri za večerom ne mogaše se dosta da nafali konta Jankovića, a sestra mu Nina sekundiraše. Kći mu Slavja, sretna što joj otac bar jednom za trpezom o sumješćanima povojno govoraše, bila je na oko vesela. I konte Andro značajno namignuv sestri utisne pojubac u čelo Slavji, što već nije godinu dana činio, pa spokojne duše pođe na počinak. IV. Sunce je polako ]ubilo jesenskim zrakama kesten po kesten stolivski i golu lit Bijele gore, dok je u debeloj jutrnoj sjeni, što ga krš Velikih i Malih Zalaza daje Dobroti, konteša Mare Janković bila, kao što bješe nen obicaj, izašla u vrt više kuće, i ako je tamo nije mamio projetni dah Prozerpine već samo novembarsko jutro, kada se poslije kiše Febo opet ukaže iznad Pestin-Grada. Konteša Janković bješe obiskala od gusjenica kočan po kocan zeja u vrtiću blizu zdenca, te se spremala doma da vidi je li se Krsto probudio, kad konte Andro Perinović s puškom lovnicom preko ramena dignu drače s prijelaza i nazove joj: — Dobro jutro, konteša; podranila! — Dobro Bog dao, konte! Eto tako izašla sam malo od puste že]e poslije toliko dana kiše; a ti, konte, bio u lovu! Jesi li sretao koju čobanicu? — našali se konteša Mare.