SRĐ

— 56 —

— Ostavi, konteša! — s nekim bonim osmjejkom odgogori konte Perinović. — Prošlo je staree vrijeme tvoje, već ti slavjo u lugu ne poje! Nego je li ti se konte Ivrsto probudio ? — Taman sam šćela da idem viđet, da mu dam kafu; a i vrijeme je već da se digne, jer mora u grad u posjete gospodi Olgi Grilović po nekakvu poslu. — 0! Zar gospcđa Olga ne stanuje više u Stolivu? kao da ne bi znao upita konte Perinović. — Ne, konte, nego projećem i Jeti letnikuje u Stolivu; onda pode za mjesec, dva li po Italiji, a kad se vrati, nastani se u Kotoru da tu jesen i zimu sprovede; kao kome je Bog dao! — Ma je li istina, konteša Mare, što cejad zbore, da je gospođa Olga izgubila nazad dva mjeseca oko pedeset hijada fjorina na „borsi", pa da pokrije dug da je ipotekala kuću u Kotoru? — tobože bezazleno upita konte Andro. — Cula sam nešto o tome natucat, -- odgovori konteša Janković — govore da je kapetan I^ubo nagovorio da se s tim prokletim kartelama igra. Nego za nu je lako; ona ima dosta „karata" u parobrodima Pera T.; ali jadni kapetan l^ubo i ono malo što je imao sve je izgubio! — Istina, ona ima u vaporima nekoliko „karata" — na to će konte Andro — ali navli su slabi, a izdaci veliki. I blagajni se sv. Marka, moja konteša, brzo vidi dno — klimajuć glavom reče i zažmiriv ocima poglednu kontešu Janković. — Pa opet, kako se govorka, oni ekscentricni čovjek od Pera T. hoće da prenese te parobrode s ruske pod austrijsku zastavu samo za to da može dati zarade trima, cetrima naših kapetanića; jer kako znaš ne mogu sada više austrijski podanici zapovijedati brodovima pod ruskom zastavom. A, moja konteša, brodovima vlada kod nas ne daje potpore kao u Rusiji! Pa nekako ne vidim čist poso, i „karat" tih parobroda, što danas va}a deset, sutra ne će vajat ni hi|ade fjorina! — I Krsto mi je o tom nešto sinoć govorio; nego on veli da pravi Bokej vlastiti interes mora potcinit koristi cijele Boke i što ti ja znam. Ja ti se, konte, u te stvari ne razumijem; nego oprosti, već je dockan, pa idem da ga probudim. Zbogom, konte!