SRĐ

- 57 -

— Pošla zbogom konteša! — i konte Perinović nešto zamišjen uputi se prijelazu. * * * Istog tog dana za objedom, na kojem je glavno jelo bila pogača od šeničnog pomiješana s rumetinovim brašnom i mladi siraa, čega se je bio uželio konte Krsto, pa u veću slast jeo nego gospocke paštete na Lloydovu parobrodu, upitaće konteša Alare konta Jankovića: — Krsto, je li te lijepo dočekivala gospođa Olga? — Jes', majko, prelijepo. Ti znaš to ie otmena dama, koja umije nosit obrazinu i uvijek prikazati smiješeće lice, a rijeci joj služe da pokrije misli. Nego mene je susretala kao sina i osobitim pijetetom govorila mi o pokonem đedu, komu je nezin otac bio adjutanat u krimejskom ratu. — A jesu li te služili cime? — Jesu, majko, i ciprom i crnom kafom i rozolinom smijući se odgovori konte Krsto. — A ko te služio, je li gospođica Irma? — Jest ona, majko — suho, ali isto pristojno će konte -Janković, kome su ta pitana bila dodijala. — Lijepa je i draga ona mala — na to će konteša Mare nego suviše prevrće ocima. Večeras ćeš u posjete kontu Perinoviću, pa ćeš vidjeti kćer mu Slavju. To ti je moj Krsto i valano i lijepo i dobro i bogato dijete. — Da ko drugi to zbori, majko, pitao bih ga koliko mu daje konte Andro sansarije — smijući se prifati konte Krsto. — Fala ti, sinko! — uvrijeđena će na to konteša Mare, pa se diže da donese kafu, a Krsto da izgladi stvar skoći se, zagrli staricu, koja se tobože branila i po[ubi je u čelo, a konteši odmah prođe jed. Pripremajuć kafu gunđaše konteša Janković: „Došlo je vrijeme, da više ne samo ne smiješ zapovjedit svojoj djeci, nego ne smiješ im ni sjeta dati."

* * * U noći oko jedanajest sahati paleć cigaretu za cigaretom i ležeć nauznak na svom krevetu razmišjaše konte Krsto Jan-