SRĐ

— 101 —

hnuti golom demeškinom i isprsit se što je јабе mogao, da dade svojoj četi zapovijed: „Na počast!" jer su prenosili sv. Moći. Ali sve mu naprezaiie ne pomože: glas mu zvucaše kao da đolazi iz groba. Mnogo ko od svjetine, sto bješe tu naplaci, znavajući jaki bariton Krilov, poglednu ga u čudu što mu je; a i Irmi bješe teško, kada ču promukli glas Krilov; nego to potraja samo tren, pa obufativ Marinu Filipovnu oko pasa pjevajući stane š nom plesati po sali polku. * * * Prije pet mjeseci poslije one afere s vojničkim časnikom, doktor Sestokrilović primi najprije anonimno pismo, koje mu saopćivaše da Marina Filipovna, a ne Irma, ša|e ranenom mu suparniku u bolnici svaki dan kitu svježeg cvijeća; pa onda mu stiže drugo, koje ga svjetovaše da se mane Irme i bije boj za srpsku stvar, koja da je više no ikad u Boki ugrožena. Doktoru Sestokriloviću to prvo anonimno pismo pokoleba uvjerene da je baš Irma Jubakala s Fiihrerom (tako se zvao onaj vojnički časnik, koga je on na mejdanu samo ranio, a glas pukao da je bio ubijen) i dođe do zakjučka, da je de facto Marina Filipovna s Fiihrerom lubakala, a Irma, ako je Fiihrera gledala, da je to radila Samo da nega Krila napravi jubomornim. Nemu, čovjeku punu fantazije, ne bješe teško doći do te pomisli, koja ga je doista pekla, ali u isti mah se muškog mu ponosa ugodnije dojimala, jer mu lakše bilo podnijeti, da ga je žena natliitrila, nego da ga je suparniku zapostavila. I doktor Krile šćaše da se pomiri s Irmom uza sve opomene starice mu majke i rođaka mu pomorca, koji bješe, sada zđrava oka čovjek, u mlađim godinama također zaludio za jednom Grkihom, a sada mu u kapetanskoj kabini uz barometar i termometar stajaše uza stijene tik optičkog sekstanta pribijen kip gole ženske, koja ide. Nego kad mu se kapetan-]^ubova gospođa Anđe Morović, koja bješe najbliža susjeda gospođi Clrilović u Stolivu, zakle da je ona Irmu viđevala u razgovoru s Fiihrerom, i da je ovaj Irmi, a ne Marini Filipovnoj, ši}ao iz Kotora bukete kamelija po hihovom djetiću Ivu, pa da