SRĐ

- 205 —

— Molim te, Pijerko, o čemu govoriš, ili se ne fidas') od mene? Dunkve? — Ah, gosparu Ivo, proslijedi Pucić, ti dobro poznaš Lenu Ohmučević, ali ni ti ni niko drugi ne zna da je ja Jubim. — Nu ? začuđen upita Gučetić. — Da, baš nu. A ko je ne bi Jubio? Nezina mejejepota zanijela, a one žive nezine oči osvojile su moje srce. Ja je Jubim i upravo sam za nom lud. Više sam se puta s nome sastao u kući Vlaha Držića, i što sam više s nome općio, sve me je više osvajala. Ali ipak nikada joj nijesam htio ispovidjeti svoje osjećaje. Nastojao sam da i ja noj omilim; ali zaludu, jer se je ona vladala prama meni kako prama svakomu drugomu. Svak tvrdi, da je Lene najjepša djevojčica u gradu; i to je ono, što me je još više zanijelo. Ah, vjeruj mi, gosparu Ivo, ja je Jubim cijelim žarom svoje duše. Zakleo sam se, da ona mora biti moja, samo moja ili ničija. Prežao sam zgodu da joj svoju Jubav otkrijem, i to je bilo baš otrag pet-šest dana. Išao sam put sv. Vlaha od Gorice pa svrnuo u Lapad; upravo pred vratima negdašiie Benešine kuće, koju su Lenini roditeji zamijenili za onu nihovu na Placi, ugledah Lenu s velikom kitom cvijeća u ruci, gdje trči da će u vrata. Zazvah je, a ona se zaustavi i smiješeći se zapita me, kud ću. »U Lapad", ja joj odgovorih. „А gdje ćeš ti s kitom cvijeća?" upitah je. — „Nosim na otar naše crkvice. O. Serafin Katalić sutra će rijet u noj misu, a potoni mi je put preporučio da okitim otar cvijećem." Pred vratima zadržao sam se poduje, dok sam napokon svrnuo razgovor i na Jubav. Nijesam joj odmah kazao pravi smjer moga razgovora, bojeći se da je ne iznenadim. Počeo sam iz daleka, zadirkivajući je da bi bilo više vrijeme da se i ona uda. Ona mi je na to smiješeći se odgovorila, da joj nije nikakva hitna, ali da se nada da će i to brzo biti. Na takav odgovor smrklo mi se pred očima, jer vidjeh izjalovjene svoje nade, da će Lena postati ikada mojom. Promislio sam ipak da se ona možda šali, a da na udaju i ne misli za sada. — „Leno, ja joj na to odgovorih, ti si stvorena da usrećiš jedno srce, koje te žarko i iskreno lubi". — Ona na to uzdahnu i reče: „Oh,

') vjeruješ.