SRĐ
— 318 -
Sunce je odsijevalo o vrhunce Žarkovice i negov lubičasti odsijev prelijevao se o zidine staroga grada, kad je brod konope odriješio i na široko more zaplovio. Lene je motrila O. Serafina, koji joj je sa broda rupcem mahao, a kad se brod uda|io, zajedno sa svojim roditejima uđe u grad. Slučajno se na gradskijem vratima srete s Pijerkovim pogledom; sva protrnu, a Pijerko joj se dvolično nasmija. Upravo na uru noći, po odredbi kneza, senat se u vijece sakupi. Tu su se riješili neki domaći poslovi i odlučilo se poslati poslanike Karlu V., da i on novčano priskoči u pomoć republici u skorašnoj nesreći, koja je zadesila dubrovačko brodov]e pod Algirom i Tripolom. Knez također javi, da je O. Jakoba Lukari zamolio, da istu stvar i papi saopei. Zatim pročita papino pismo, u kome Rim pristaje na žeju dubrovačke republike, da se u Stonu ustroji samostalna biskupija podvržena dubrovačkome nadbiskupu i imenuje za prvoga biskupa 0. Toma Oervu, domenikanca i dubrovačkoga vlastelina. Ova je vijest osobito obradovala gospara Iva Gučetića: negovi su se razlozi napokon uvažili; nadao se da će barem sada mirnije u Stonu s klerom živjeti. I s ovim senat završi sjeđnicu. Nakon tri dana, dubrovačka su vlastela oplakivala smrt stare vladike Mare červe. Već od nekoliko vremena ona je pobolijevala od srčane bolesti; svaka nada da će ozdraviti bila je izgubjena, i na 20 istog mjeseca ona ispusti svoju dušu. Vlastela su je žalila, jer su u noj izgubili milu drugaricu, koja im je svojim humorom znala oslađiti na svome sijelu mnoge lijepe časove života. Samo Pijerko Pucić kao da se indiferentan iskazivao, a lako je shvatiti zašto. Pučani nad grobom oprostiše joj svu mržnu, koju im je za života iskazivala. Sutra dan po nezinoj smrti bio joj je veličanstven sprovod. Oetiri vlastelina nošahu lijes na svojim ramenima, a sve što je bilo otmenijega u Dubrovniku pratilo ju je uz kneza i nadbiskupa do zadnega počinka u klaustru Male Braće. Nadgrobno slovo izrekao je Nikola Poterius, te je osobito istakao nezine duševne i umne vrline i Jubav prama domovini. Ukopaše je, po nezinoj želi, u Gučetićev grob, na lijevoj strani franevačkog klaustra, uzdignut kao kakova propovijedaonica na zidu, pokraj samijeh