SRĐ

— 296 -

ovdi može se ištetit sasvijem jednoga čovjeka, ne plaća se nikomu ništa. Sve isto kađ falimo, ne stavja se krivina na nas, nego onega se krivi, koji je umfo. Na svrhu, što je najboje u ovemu zanatu, da među mrtvijem sve su skladna i diskreta čejad, kako nije druge na svijetu. Nije se još našlo nijednoga od nih, koji se je tužio na liječnika, koji ga je ubio. Đono. Veramente, mrtvi su u ti konat jako skladni. Petar (videć čelađi koja idu k riemu). Evo Čejadi, koja mi pdraju po faci da se idu konsidtat. Pođi i čekaj me blizu kuće te tvoje, na koju si namuran. Šena druga. Tri'po, P'ijero i Petar. 1 ) Tripo. Gospodine, došli smo da Perasto k Vami, ištue Vas j>er mare e per terxa, ja i moj sin Pijero. Petar. Sto vam je od potrebe'? Tripo. La sua povera mare, a moja žena, na ime sjdra Katma, std ammalada in letto, ovo su šes mjeseea: jilsto рб godine. Petar (pružajuei ruku, koliko da ima primit đinara). StO hoćete da joj ja učinim"? Tripo. Htjeli bismo kakav lijek, gual' eosa de speziaria, za ozdravit je. Petar. Vaja vidjet od česa je nemoena. Tripo. L'e malada d'ipocrisio. Petar. Od ipokrlzije? Tripo. Sl, šjćr sl; to jest: sva jo zatečena po svemu tijelu, da bi reko ehe avessi gonfiado un udro i govoru, šjor caro, a ja se. ne razumijem, che ha quantitd cle certa sceriositd nel corpo i da ne jetra, ne trbuh, con perdonanza, i he plkat, kako li ih ') Tripo i Pijero su Peraštani i govore u dijalektu svoga mjesta. Što se tice talijanskijeh rijeci i fraza, koje oni upliću, te spadaju mletačkom dijalektu. Ta dva neuka čovjeka iirave svojom talijanštinom svakojakijeh smijcšnijeh pometiia, kao n. p. ipocrisia mješte idropisia, sceriosita mj. sierosita, febre quotidiana mj. terzana i t. n. Smijesnost liihova govora ne može shvatit no onaj, koji umije talijanski, i za to sam cijenio izlišnijem da te riječi prevedem.