SRĐ

— 360

nadbiskup s podloženim biskupima, trebinskim i stonskim, i s opatima od Lokruma, od Sv. Jakoba, sa Šipana i s Mjeta; pos]_edni uđe knez s malovijećnicima i sa svim svojim dvora nima. Prostrana crkva bila je premalena za toliki narod; Dubrovčanima pridružiše se i susjedi iz obližnili krajeva, pa i pobjegli dužniei učeslvovaše u svetome oduševjenu Viasijevoj svečanosti, jer ih štićaše razglašena francliisia, po kojoj bijahu za to doba sasvim ravni ostalim građanima i potpuno slobodni u gradu, kao da nijesu nikomu ništa dužni. Večerna započne. Zasviraše orgu]e, trnb]e, frule i rožnice, a himna se zapjeva uz prathu muzike. Kad zamnije Magnificat, divan prizor ukaza se svakomu. Dvadeset i pet brastava, sa sviračima na čelu, redom uđoše u crkvu, svako brastvo nosec : i na poklon općem svecu svijecu i drugih darova, što sve položiše na određena mjesta. Sva ova cerimonija potraja do iza zahoda sunca. Toga dana do kasnijeg doba noći narod je gradom obilazio razdragan i veseo, kao no ti u oči najveće svoje svečanosti. Osvanu treći februara, sv. Viaho! Rika topova, veseli zvuk bubaha i zvona navijesti zoru novoga dana. Razvijano zastave i molitva velikog admiraja opet se ponovi, tako isto i obred za dobru jetinu. Na devet ura zazvoni zvono malog vijeća i pregata. Svi malovijećnici, pregati i sva vlastela od preko 30 godina bila su na okupu, jer su imali pratiti kneza na crkovnu službu i nositi voštanicu u litiji. Knez zapovjedi državnome tajniku da proziva vlastelu po imenu i da zabileži izočne. Nakon toga knez izađe sa svim vijećnima i dvornicima, svak u odijelu po svojoj časti, i posadi se na pripravjeno sjedalište ispod dvorskih svodova. Oko kneza biii su iiječnici i drugi odličniji ]udi, domaći i strani, pak suci, malovijećnici i pregati; a kneževi savjetniei sjedahu redom po starješinstvu a ne pj vojničkome dostojanstvu ili zvanu kao nekada. Narod se oko dvora okupi, da gleda vijećnike i kneza i da se divi bogatome ruhu svoje sinorije. Od jednom se začu pjevane — prolazili su franevci i domenikanci, svi u svećeničkim ođijelima, a u rukama s maliramama za sv. moći. Nakonmalo uđe u stonu crkvu nadbiskup s podloženim biskupima i opatima. Tad se razdijeiiše sv. moći, koje su to jutro