SRĐ

-- 364 —

Malo zatim zaoriše opet trubje i bubnevi, a omladina se uhiti, ispred manastira svete Klare, u kolo uz mješnice. \'lastela su razdragana prisustvovala ovom silnom vese]u dobroga puka, a kad se mladost odmorila, iz stotine grla zaori se: Živio sv. \ r lasi! Pijerko Pucić šetao se Placom sa Sarakom, i upravo pred Sponzom, kad se je Saraka od nega rastao da pođe u parčev hram, zaustavi ga gospar Ivo Griicetić i prišapno mu na uho, da se Lene do koji dan vjencava za Ivana Antića. — Je li sikuro? upita ga Pijerko. — Sicurissimo, odvrati Gučetić. — A ko ti je reko? — Vlaho Držić. Pijerko umuče. Studen proleti mu udima, a neki unutrni nagon prišapne mu, da va|a da so osveti; ti'i za osvetom je i čeznuo. — Dakle ti nijesi kontenat?') proslijedi gospar Ivo. — - Ah, uzdahnu Pijerko, i ne odgovori ništa. — A ti impediškaj"). — Troppo tardi 3 ), reče Pijerko. — Pa što ti prema 4 ), bo]e ikad nego nikad; primijeti Gručetić. — Ali kako? In che maniera? 5 ) Kratra sam se libero,' 5 ) sve sam provo 7 ), ali zaludu. Onajeostala kočuta 8 ) i u nega infisana'-'). Teško je opisati boj, koji je na ovu vijest nastao u Pijerkovim grudima; sva se negova čustva silovito uzburkaše. Lice mu se pretvori u lik smrti, na kome nijesi mogao naći traga duhu i uniu; bila je to studena, mrtva krinka, pod kojom je bučao užasan život. Opazivši ga gospar Ivo u takome stanu, uvede ga u svoju palaču. Pijerko se u gospara Iva du|e zaustavio, i tu je bio skovan plan koji je imao ostati tajan za sved i za svakoga. Zlatni je mjesec sipao svoje svijetlo, zvijezde su treptjele kao krijesnice o busenu, kad je gospar Ivo dopratio Pijerka

') zađovolan ') spriječi 3 ) prekasno 4 ) je stalo s ) na koji način с ) oslobodio 7 ) pokusao 8 ) uporna ') zalublena.