SRĐ

— 872 —

јој је tih milih očiju ostao đuboko usađen u srcu, ali poteze lica mile kćerke ne može da sebi predoči. Teško je majka bolovala, kad joj je kc'erka umrla: Morivo, lo so. Sui cuscini rizzata la testa convulsa, io vidi queg'li occhi divini. Tentaron le labbra una pifi parola di beneđizione. Poi vinse, su me, 1' agonia. O tu che portavi ne i tristi tuoi occhi il perche del mio male, o tu, che di quello moristi ; da lunge mi guardi, mi guardi, con muta struggente pieta. сгЧComprendi?... ini aspetti?... E gia tardi, fra poco la mamma verra. Od osobite je pjesničke vrijednosti lirika „ Mara". Ada Negri, koja je svojoj mladost.i bila pučkom učitejicom u Motta Visconti, selu Lombardijskom, prikazuje nam u ovoj pjesmi majku ubojice Caserija, koja baš žive u tom selu. Način kako nam Ada predočuje tu jadnicu i sve nezine duševne boli, tako je priprost, a ujedno tako uzvišen, da se je tu pokazala na vrhuncu svoje pjesničke vrsnoće. U nešto dvadeset kitica izražene su sve boli te jadne majke, koja još uvijek Jubi sina ubojicu, »vivo e pur morto«; predočen je cijeli psiliološki proces, od časa kada je mlađić, hezin sin, zašao sa staze kreposti, pak do trena kada je izvršio ubojstvo; izražena je tuga majke, kojoj stih, ne kao ukor, nego kao znanstvenu potvrdu činenice, što sejakiha opet ne može da razumije, jer neuka, govori: forse, incosciente, un germe de la tua psiche dormente passo in lui, fecondando il suo delitto ; prikazana je iluzija jadne majke koja če il lenzuolo ove sarai, per la tua pace, avvolta. E implori presso il flglio esser sepolta, perch' ei non sia, pur ne la morte, solo. Pri ogništu prede stara majka; ujenica od časa do časa baca koji tračak na nezino lice »che d' avorio pare«. Nije baš stara