SRĐ

— 345 -

Reno. Ma... Anica. Nije nista, sto me može izvadit iz odluke, koju sam uzela. Reno. КакоУ.... Anica. Svi razlozi, koje mi možeš donijet, ne služu; mogu bit najjepši. Reno. Ako ..... Anica. Možeš se ne trudit, govorim ti, er ćeš bit izgubio sve riječi bez ikakve koristi. Reno. Ja . . . . Anica. Ovo je jedna štvar, koju sam već odlucila. R e n o. Ma .... Ашса. Oblast očina ne dopire dotle, da me možeš usilovat, da uzmem, koga ja ne ću. Reno. Ja iniam Anica. Ti možeš cinit i mueit se kako ti drago. Reno. U . . . u . . . . ■ Aniea. Moje srce ne će se podložit takoj tiraniji. Reno. Znaš ..... Anica. Prije ću se zatvorit svega moga života u jedan manastijer, neg' li se prignut, bit vjerena za jednoga, koga ne Jubim. Reno. Ma Anica (govoreći s načinom za smestit onoga, s kojijem govori). Ne, ne, po nijedan nacin. Sve je zaludu; gubiš vrijeme i ne ćeš ucinit ništa. Ovako sam odlucila. Reno. Koja je ovo tempetta od riječil Ne možeš joj odolet. Gosparu, molim to, čini joj opet da zanijemi. Petar. To je veće što ne mogu ni ja učinit. Sve što bi mogo učinit, za služit tvoje gospostvo, jest, ako zapovijedate, da učinim da ogluhne. Reno. Zahvajivam ti. (Anici) Cijeniš li ti? . .. . Anica. Ne; svi tvoji razlozi ne će dobit ništa u mome srcu. Reno. Ti se imaš udat za Frana večeraske. Anica. Prije ću se udat za smrt, neg' li za nega. Petar. Рга, ne mučite se. Pustite mene proliječit ovi poso. Ovo je jedna nemoć, koja joj je smela svijest; ma ja znam lijek, koji joj je od potrebe.