SRĐ

— 454

— Oh, da, mrtvi! mrtvi! — Bože, Bože, stade naricati g'ospođa Ane, spustivši glavu na Lenine razgajene grudi. Oh, Leno! jedina moja uzdanico! Leno, mila kćeri, i pokrivši lice rukama, pade bez svijesti na zemju. U sobi nasta pravi metež; placu i jauku nije bilo svrhe. — Prijevara, zasjeda, osveta! kao izvan sebe rece gospar Niko i pohiti odmah u sobu, koja je bila određena fratru za počinak, ali u sobi ne nade nikoga, a po nedirnutom krevetu vidjelo se da na nemu niko nije ležao. Tužna ova vijest u tren od oka raširi se po gradu. Mnogi nijesu vjerovali i pohitiše odmah u Ohmucevića, da se o stvari raspitaju. Kuća se brzo napuni znanaca, rodbine i prijateja. Vlaho Držić dode prvi, a nakon malo i kanonik Marin Kaboga, koji je u licu bio potišten i zamišjen. Stupivši u sobu i opazivši na krevetu mrtvo tijelo Lene i Ivana, suza orosi hegovo lice, a iz grudi vinu mu se dubok uzdah: Oh, Pijerko, Pijerko, što si učinio ?! Koji kontrast među jučerašnim i današnim danom! Jučer na svačijem licu veseje i suza radosnica, a danas boi i tuga. Mnogi su nastojali riješiti ovu zagonetlcu i saznati uzrok ovom nemilom slučaju, ali uzalud. G-atalo se, naklapalo se, promišjalo se koješta, ali ne bijaše sumne, da je to bila izvršena osveta. Saznavši dubrovački sud za stvar, dođe da razvidi čin; ali obitej nije ništa znala drugo kazati, već da je te noći u hih prenoćio neki fra Ilija lajik sa sv. Andrije, koji je neopažen u jutro ili po noći iz kuće izašao. Traži u samostanu sv. Andrije, pa i po drugim samostanima za fra iliju, ali fra Ilije nije bilo; ne samo da ga nije tada bilo, ali onaj lajik, kako ga je gospar Niko sudu opisao, nije nikada u nijednome samostanu ni živio. Tajna pa tajna. Kanonik Marin Kaboga samo kratko vrijeme zaustavi se kod Ohmučevića, povrati se odmah u grad i otide u biskupa, gdje se duje vremena zadrža. Izlazeći mahne pred vratima štapom, pogleda uzrujano u prozore i reče: peeunia tua sit tecum in perditione. Pred sv. Vlahom srete se slučajno s biskupovim tajnikom, a kad ga ovaj vidje uzrujana i zapita za uzrok, on mu odvrati, pokazavši prstom biskupovu palaču: Quem Deus vult perdere dementat... i uda]i se. Kasnije se saznalo, da je