SRĐ

■— 507 —

„Maternita" Ade Negri. — Walter baron I^ubibratić. — (Kraj). III. Treći dio „Maternita" — naslov mu je ,,Acqueforti" sadržava većim dijelom pjesme, koje baš ne stoje u svezi s materinskim bolima i radostima. To su lirike razna sadržaja, ali u svakoj pojedinoj pjesmi oskace čisto lirska narav Ade Negri, koja s malo cvrstih poteza stvara slike neprolazne vrijednosti. Slijedeci nadahnuće svoga srca i vlastiti pjesnicki polet prikazuje nam na najganutjiviji način sve boli i jade nevo^nih. Za nih nalazi u svom srcu izraze duboke sućuti i milosrda, nima posvećuje stihove prožete žarkom Jubav]u prama iskrnemu. Tako nam u „L'organetto" pokazuje stara vojnika, koji je kod Aspromonte u borbi za slobodu mile domovine dopao teških rana. Sa svojim „organetto" ide od ulice do ulice, da zasluži koricu kruha. Sa radošću sluša Ada iiegove „stanchi ritmi", jer sanno a la povera gente portare un sofflo, un raggio di queta gaiezza ridente. Ada }ubi toga „Beethoven-а de la strada", jer nosi i u najzabitnije ulice gradske, gdje boravi nevoja, gdje je siromaštvu stan, tračak utjehe, zraku radosti onim jadnicima, koji se pod večer na kućnom pragu odmai^aju od dnevnoga truda, da sutra nastave svoj tegotni rad: Nina, Rosetta, Bice discendono a salti le scale, ansando un poco, smorte dal lento terribile male che sugge a goccia le vene del povero. E tu suoni per quella gioia le đanze del tempo che fu: Oh, vana, oh, breve gioia di corpi a la vita anelanti, chiusi doman fra il sordo fragor de le macchine urlanti. Ada Negri, ta bogata i slavjena žena, koja je u svojoj mlađosti iskusila svaku bijedu, ne može, i ako se sada nalazi u veoma povojnim prilikama, da zaboravi one jadnike, koje bijeda sili, da se predadu na milost i nemilost okrutnim, nemilosrdnim gospodarima, da vuku teške lance najtežega ropstva,