SRĐ

— 522 -

2. „Prijatelu, koga se Jubav bješe prorekla u puku. I ova štije se u gori гебепот libru, nu među naj poslednom i priposlednom strofom priloži ove, koje slijedu: Promjenivat lice iz lica Sramežliva sjena krije znam da diklam trudno nije, liepo sunce me lubavi. znam kako se djevojčica u to stražnik odmaknu se, umikulit hitro umije. a 0П£Ц videć da smo зат ј 5 Jednom sjeđah s тбт Lubicom, Hce uzdignu, posmjehnu se, ona uza se stražu imaše, k nom pristupih, celov da mi. tiem mučaše i ružicom u trenuće stid povrze stidno lice pokrivase. ј stvori se sva Juvena I da pogled ne svjedoči i ne ogari planu brže, misli ikako rie skrovene, neg' li u noći muria ogriena. sve držaše na skut o8i, Povrati se straža, a vila u vez zlatan zadubene. ogta atidna kako i prije, Upoznavah ja se isti da bi reko, nije skrivila, u rie lice i u rie dila, pače i skrivit da ne umije. mneć, da je druga u rie misti, Riehi videći tu hitrinu, ili da se posvetila. sebe od sebe кбт razlući: Gdje sloboda, rados gdi je, Od vas, žene, u istinu кбт me mnokrat u raj stavi? mnim, da varke napas uči. &c." 3. „Mati Zagorku svjetuje na udadbu, a ona, pri leposti od djevičanstva, udadbene razblude pogrđava. Ova je pjesan ибтепа na sve vrste od spjevana slovinskoga, na način od Pindarovijeh mnogostrukijeh pjesana, koje se zovu dittirambi. Ova je pjesan štampana ujedno s Mandalijenom od istoga pjesnika, samo mankaju slijedeća tri (bilo „dva", pa prevuceno) versa, među versom 90-im i 31-em. Tijem, kćerce ma mila, poznaj, da visinu i svaku čes inu od slasti svijeh slađa lubezav porađa. pa slijedi, dokle dođeš na 105-i veras, gdje mješte stavit:

stavi:

Так djevičko na sviet biće nijednu slados ne nahodi, Tak djevičko ne zna biće što je slados na sviet edi."

Ko u ovim izmjenama ne vidi Đorđiceve ispravke pjesama mladićskog doba? (Nastaviće sej.