SRĐ

— 539 —

0 ti cvrsta, nepomična zemlo! Nemoj slušat gdje moj stupaj stupa, Od užasa da i same st'jene Ne izlanu kud sam naumio 1 u ovo ne razmetnu doba Tu strahotu, što s'udara s nime. —') On, dok pr'jetim, živi; a r'ječ puha Na žar đjela prem mrzloga duha, [Zvono zvoni] No da idem i svršeno biće. Zvono zove. — O ne čuj ga, Denken! To mrtvacko zvono tebe lici: Jal' ćeš u raj jal' u ракб siei. [Ođlazi].

') Nije ni ovaj passus lak radi ova dva stika: And take the present liorror from the time, u'hics now suits with it = i (da ne) uzmu (kameni) sadašiiu strahotu od vremena, koja sada slaže se s riim. — Tu se mnijena komentatura razilaze: je li da ta ponoena strahota ne prijeđe s vremena na kamene ili pak da kameni, ako učinc rogobora, ne liše strahote to gluho doba noći? Ovo je potorie mnijerie priličnije. Jer, što je taj horror? Muk. Što sasvijem ponestaje — govori Burke — to je sve veliko, jer je stravično. A vidjeli smo malo prije da Mekbet veli: „Regbi sada na poli je sv'jeta Narav mrtva. I taj nestatak života, taj muk, to je strahota. S toga: „пека stijene ne prekinu užas, što se slaže i s ovom noćnom dobi i s mojom krvavom namjerom". — I u Virgila je muk culmen stravičnosti: Dii quibus imperium est animarum, umbraeque silentes, Et Chaos Phlegeton, loca nocte silentia late. I opet: Horror ubicjue animos, simul ipsa silentia terrent. Л kad Staeije opisuje u „Tebajiđi" lemnijski pokol i lioće da ukaže, kako su muk i pustoš svuda naokolo zavladali i da nam đade utjesak skrajiie stravičnosti, tad veli: Conticuere đomus! U Kijemaca je ovaj passus, osim dvaju griješaka — 1). izostavleno je sure (poufan, čvrst), a 2). for fear (od straha) prevedeno je mlohavo: es mochten — tačno preveden. U Talijanca je pak sve sasvijem samovojno, što izmišleno, a što krivo shvaćeno. Prenijeću riegov prijevod primjera radi i napomenuću, da se saino pocrtane riječi i fraze nalaze u matici, a da su nepocrtane prosto iz prsta isisane: 0 terra, solida ed imota, sii sorda a'passi miei; non lasciar orma sulla via clie imprendo; non gemere dalle tue piu ascose viscere, per rivelare al mondo il delitto, a compiere il quale mi porgi si propizio istante !