SRĐ

— 552 —

0 nemu pjesnik u istom pjevanu pripovijeda, da je svakoga zaklinao iza trešne da ne bježi iz grada i da ga je svak poslušao, kako je već kazao u posjednoj gore navedenoj kitici; samo uijesu kaluđerice. Palmotić navodi Zamanine uzvišene rijeci ovako: 146. Neg Đamaiiić plemio vr'jedni Кб strašive da smo žene, 148. Uze plakat i vikati: Ostavili građ čestiti, Toli, kako ludi n'jedni, Grad od prave ki je c'jene Mili ćemo grad izdati? I gospodstva svud po sviti? 147. Toli u strahu hudu tako Ah I svi pođ'te, sam ja odi 149. Utećemo osl'jepleni, Prema smeeam sad ostaću, Da po sv'jetu svud opako Gdje me mati moja rodi, Uzbudemo prikoreni? Tu se drago ukopaću. 150. Ukazati hoću sv'jetu, Za sve staros krv sledi mi, Da imam dušu plemenitu, Vruee sv'jesti u toj zimi.

Kad se vijeće prvi put sastalo, postavi najprvo prevremenu vladu od desetorice, između nih bješe Luka Đamanić, a pjesnik o tome kaže:

20. .... Leverinsku tvrđu uzeše, Da iz lie budu gospoditi. 21. Tu se za'edno svi skupiše U gospodsko sv'jetlo v'jeće, I vladavce učiniše, Ki će vladat puk bez smeće.

Tu u mjesto koji kneza 25. Najstariji bješe u v'jeću, Oči dignu put nebesa, K6 da zove dobru sreću. I. Pjev.

Taj dan iza izbora vlade, vijeće odmah zabrani svakomu, koji je stanovao u prostoru između sv. Jakova u Višnici i Krsta (Sv. Ilije'?) u Gružu, da se isejuje, a to i s namjerom da bude }udi, koji će se baviti poslima zidana i obrane grada, s toga pjesnik kaže: I poruke svud poslaše Da se u grad svak povrati. XVI P. Devet dana poslije u drugom sastanku izabrani odbori počmu se baviti popravjahem vodovađe, nabavom kruha i žita i popravkom mlina, a Niko Matov Resti nabavom sociva i druge hrane.