SRĐ

— 598 —

I gospar Niko Ohmucević grdno nastrada, ali sreca po n, što imaše u Mlecima bogata i čestita brata Antuna, koji mu se i ovoga puta nađe u nevoji. Dubrovački puk, misleći da je svijem onijem nevojama uzrok trpjene Židova, ili ti, kako su ih oni zvali, Zuđela u gradu, te da se Bog s nili srdi, stade navahvati na vlastelu da protjeraju iz grada Žiđove. Senat, da umiri narod, udovoji im i odluci 1545. g. da se iz dubrovacke države prognaju svi Židovi, ali na molbu Solimana ta odluka osta neizvršena. No dubrovacka vlada, razumijevajući vrlo dobro, da nevojama treba na drugi nacin doskakati, ako se hoće narod podignuti, pregne da proširi trgovinu u gradu i izvan grada i tijem dade narodu zarade. Radi toga nastojaše da oživi u gradu vunenu trgovinu, koja je gotovo bila na ništa spala, a s druge strane upre da se i vahska trgovina po Balkanu opet osnaži. Novi vezir Sv. Save bješe im zabranio trgovati po povjerenim mu zemlama, ali se dubrovačka vlada obrati s darovima u Carigrad i isposlova potpunu slobodu trgovana po svim turskim krajevima. Da bi svoju trgovinu još boje unaprijedila, nastojala jo vlada živjeti u što prijatelskijim odnošajima i s ostalijem državama. Hitrom i domiš^atom svojom politikom ona je znala gojiti prijatejstvo Rima i Carigrada, Spanolske, Francuske i Portugalske, ciji su poslanici više puta u gradu boravili i sveđ lijepo od dubrovacke vlade bili primleni. Ujedno je ova vlada, malena po moći velika po djelima, oštro, rekao bih gotovo preoštro, pazila koliko na slobodu svoje otagbine, toliko i na svoj ugled, t. j. da nilcakva ustanova, nikakav stalež u državi ne osili toliko, da postane bahat pred vladom mudre vlastele. Odatle nezini česti sukobi s duhovnom vlasti i s nenim predstavnicima, koji su onda, još više nego sada, htjeli svagdje prisvojiti sebi što više povlastica i što veći utjecaj i u svjetovnijem poslima. Dubrovački domenikanci, ili ti fratri bijeli, bijahu potajno primili jednoga mletačkoga generala, ne obavijestivši ni o čemu vladu dubrovačku. Ne mogavši ih ova, u ondašnim prilikama, radi toga kazniti, gledaše kako će im se osvetiti. -Jednoga dana izađe pred vijeće tužba, da domenikanci, pored vladine zabrane, dovoze u Gruž tuđe vino i prodavaju ga. Vlada zaprijeti fratrima da poštuju naredbe, ali se